Pregled XIII. Uskršnje regate - Hvar 2009.

Program regate

Utorak 31. ožujka
Registracija u Lođi (ispred Hotela Palace)

Srijeda 1. travnja
10:00 "Štap" jedrenje(a) - Crvena i plava skupina

Četvrtak 2. travnja
10:00 "Štap" jedrenje(a) - Crvena i plava skupina

Petak 3. travnja
10:00 "Štap" jedrenje(a) - Crvena skupina
Navigacijska jedrenja: Hvar-Vis i Vis - Hvar-Plava skupina
Za Crvenu skupinu previđeno je ukupno 6 "štap" jedrenja, a za plavu 4 "štap" i 2 navigacijska jedrenja. Neće biti više od 3 jedrenja u jednom danu. Najslabiji rezultat odbacivat će se ako se održi 5 ili više jedrenja.

Subota 4. travnja
09:00 Finalno pripetavanje na jednakim jedrilicama
19:00 Proglašenje pobjednika i dodjela nagrada

 

Izvrstan spoj sporta i poslovnog druženja

Petar Paštrović, direktor Uskršnje regate

Uskoro starta već 13. Uskršnja regata. Kako je uopće nastala ova najpoznatija sportsko - poslovna regata?

- Slučajno kao sve u životu. Krajem 1996. godine PBZ Leasing je započeo financirati nabavku Elanovih jedrilica za potrebe čarter tvrtki putem kredita PBZ . Do veljače 2007. godine već smo financirali tridesetak brodova. Na jednom sastanku sam ponosan i ponesen tim rezultatom izjavio "Već smo ih toliko financirali da bi s njima mogli organizirati poveću regatu!". I tako smo počeli.

 

Mjesto gdje posao i užitak idu 'ruku pod ruku'

Dugo su srednjedalmatinski otoci bili sinonim za odmor u okružju netaknute prirode, sunca i mora. Život na otoku utihnuo bi zajedno sa zadnjim danima ljeta kada bi hoteli zatvarili svoja vrata do sljedeće turističke sezone. Od kada je Orco preuzeo Sunčani Hvar 2005. godine krenuli smo u realizaciju našeg primarnog cilja: Hvar više ne smije spavati zimski san.

Sunčani Hvar vam danas nudi mnoštvo mogućnosti za organizaciju poslovnih konferencija, profesionalnih skupova i posebnih događaja. Naše prvoklasne usluge, profesionalni zaposlenici i vrhunski IT-tim, potaknut će stvaranje atmosfere povjerenja i entuzijazma među vašim kolegama. Osim toga, naši luksuzni, moderno opremljeni objekti i netaknuta prirodna ljepota otoka pružit će vam ugodnu i dinamičnu kombinaciju rada i odmora.

Amfora, hvar grand beach resort **** deluxe, smještena u mirnoj uvali, okružena šumom borova i udaljena samo desetak minuta šetnje od povijesnoga grada Hvara, najuzbudljivije je novo luksuzno odmorište na Jadranu. Zahvaljujući izrazito modernom kongresnom centru, raznolikim sadržajima i prelijepoj privatnoj plaži, Amfora je idealna za obiteljske odmore, teambuilding i velike konferencije. Bilo da se opuštate u jednoj od kabina Bonja 'Les Bains', uz kamene kolonade iz 30-ih godina prošlog stoljeća, uživate u jadranskim specijalitetima u jednom od Amforinih vrhunskih restorana ili razmjenjujete ideje s kolegama u luksuznoj sobi za sastanke, očarat će vas prisutnost sunca i mora u svakom kutku hotela.
Većina naših hotela i restorana nudi fleksibilne prostore za profesionalne sastanke i posebne događaje. Detalje o tim prostorima možete pronaći na internetskim stranicama pojedinih naših hotela ili nas možete kontaktirati a mi ćemo vam pomoći organizirati savršen skup u prostoru koji najbolje odgovara vašim potrebama. Ipak, treba reći da je Amfora vodeći konferencijski centar na hrvatskoj strani Jadrana.
Kombinacija netaknutoga prirodnog okruženja, klasičnoga mediteranskog ambijenta i vrhunski opremljenih konferencijskih objekata u hotelu Amfora pruža dinamično i funkcionalno mjesto za skupove, konferencije i velike prezentacije. Naš vrhunski osposobljen tim pomoći će vam u organizaciji najrazličitijih događaja, koordinaciji sastanaka i aktivnosti, te će se pobrinuti za svaki i najmanji detalj kako bi vaša očekivanja u potpunosti bila zadovoljena.
Sadržaji u hotelu Amfora, hvar grand beach resort, conference & spa uključuju:

  • više od 370 četvornih metara fleksibilnog prostora s pokretnim zidovima (moguće ju je podijeliti u tri prostorije s dnevnim svjetlom)
  • više od 320 četvornih metara fleksibilnog prostora s pokretnim zidovima (moguće ju je podijeliti u dvije prostorije s dnevnim svjetlom)
  • kompletne audio i video usluge
  • poseban ulaz za konferencijski centar
  • blizinu soba za goste te prostora namijenjenih odmoru i zabavi
  • 10 soba za sastanke (za grupe od 10 do 40 ljudi)
  • dva prostora za događaje na otvorenom (za grupe do 550 ljudi)

Svake godine hoteli Sunčanog Hvara domaćini su raznim posebnim događajima. Klasični mediteranski ambijent, prvoklasni objekti i usluge učinit će vaš događaj naprosto senzacionalnim. Pozivamo vas da budete kreativni, da se ne bojite velikih zamisli i dopustite nam da vam pomognemo stvoriti jedinstven događaj - jer sve je moguće!
Raspravite nove ideje udišući aromatični hvarski zrak. Napravite ovogodišnji poslovni plan s azurnim Jadranskim morem u pozadini. Zahvaljujući različitim fleksibilnim vanjskim i unutarnjim prostorima u svojim objektima, Sunčani Hvar vam nudi široku lepezu mogućnosti za organizaciju sastanaka. Naši se prostori lako mogu prilagoditi vašim specifičnim potrebama, a naš profesionalni tim uvijek vam je na raspolaganju.
Rezervirajte i vi svoje mjesto pod suncem: www.suncanihvar.com ili na 021-750-750

 

Nagradni fond XIII. Uskršnje regate

 

NOVČANE NAGRADE

75.000 kuna (bruto) Privredna banka Zagreb
15.000 kuna (bruto) PBZ leasing
10.000 kuna (bruto) Lexus
10.000 kuna (bruto) BDS

POKLON BON U KN

10.000 kn kasko osiguranje Generali osiguranje 7.000 kn proizvodi LG, Ecos-trgovina d.o.o.

PROIZVODI I USLUGE

10 mobitela - T-Mobile
tjedan dana hotelskog smještaja za 2 osobe - Sunčani Hvar
putovanje na Kubu za 2 osobe - PBZ Card
vino - Poljoprivredna zadruga Svirče
avionske karte - Croatia Airlines
10 ENC uređaja (antenskog bedža) po 500 kn - Autocesta Rijeka-Zagreb

 

Moj je život apsolutno posvećen jedrenju

Robert Sandalić, pobjednik 12. Uskršnje regate

Robert Sandalić, nadimak Cipe.
Nadimak je dobio u ratu (Sandalić - Cipelić - Cipe). 40 godina, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, invalid domovinskog rata. Jedriti je počeo sa 7 godina i od tada je, već pune 33 godine, zaljubljen u njega. Prošao sve "male klase" koje su u "njegovo vrime" u Hrvatskoj postojale - optimist, kadet, europa, laser, 420, 470…

 

Poredak nagrada za plasman u finalu

I. 75.000 HRK (bruto) - Privredna banka Zagreb
II. putovanje na Kubu za 2 osobe - PBZ Card
III. 12 mobitela Nokia 6650 - T-Mobile
IV. 15.000 HRK (bruto) + 10 ENC uređaja (po 500 kn) - PBZ Leasing and Autocesta Rijeka-Zagreb
V. 6 međunarodnih povratnih zrakoplovnih karata - Croatia Airlines
VI. tjedan dana hotelskog smještaja za 2 osobe - Sunčani Hvar
VII. 10.000 HRK (bruto) - Lexus
VIII. 10.000 HRK (bruto) - BDS
IX. 10.000 HRK kasko osiguranje - Generali osiguranje
X. 7.000 HRK proizvodi LG - Ecos trgovina
XI. škola jedrenja + vino - JK ANA i Poljoprivredna zadruga Svirče

 

Uspješan 1. dan XIII. Uskršnje regate

Start u 11:45 min označio je početak 13. Uskršnje regate. Ukupno 34 broda, koliko ih se ove godine natječe, podijeljena su u 3 skupine - crvena A, crvena B i plava.

Iako najavljivan za 11:00 h, start prvog jedrenja kasnio je zbog promjena smjera vjetra koji se nakon izlaska na more i dodatno povećao. Startalo se po skupinama, tako da je prva i najbrojnija skupina u kojoj se natječu najveći brodovi uspješnim startom otvorila ovogodišnju regatu.

Dužina postavljenog polja bila jepreko 2 milje za velike brodove i otprilike 20 posto kraća za one manje.Uz stanje mora 3, tijekom prvog jedrenja snaga vjetra na momente je dostizala i više od 20 čvorova.

Da bi se uskladila s ostale dvije skupine, plava skupina u kojoj su mahom rekreativni jedriličari jedrila je danas samo po 1 krug u svakom plovu.
Uz to, kraćim poljem postavljenim za manje brodove izbjeglo se i dugo čekanje koje je obično iznosilo i po 1 sat razlike između prvoplasiranih i posljednjeg broda.
Danas su stoga u cilj prvi ulazili rekreativci "plave skupine", potom manji brodovi skupine "crvena B" i na kraju oni najveći i najbrži - skupina "crvena A", a vrijeme čekanja smanjilo se na samo 20ak minuta, kada je u cilj oko 13:15 ušao i zadnji brod.

Start 2. plova uslijedio je u 13:45 min, a startalo se nakon lažne uzbune i dojave o udarcu u glavu s jednog broda te stvarnih zdravstvenih problema na brodovima Mareus i Eol X koji su po jednog člana posade između dva plova poslali na liječenje.

2. regatu obilježio je nešto slabiji, stabilni vjetar, koji je u prosjeku puhao brzinom od 16-18 čvorova i lagano padao prema kraju regate.

Regata je općenito bila vrlo korektna. Ovogodišnji favorit, pobjednik prošle Uskršnje regate, Robert Sandalić, koji se privikava na novo jedro, nakon starta je zbog Poleta V morao otići desno, dok je vjetar okrenuo ulijevo. Veliki zaostatak koji se stvorio do kraja nije uspio nadoknaditi.

Po realnom vremenu prvi među velikim brodovima bio je Mate Arapov s brodom Teuta, no nakon korekcije rezultata u vodstvu su "specijalci" Bohemia Express Richarda Vojte i Quebramar Petera Mosnya.

U skupini manjih brodova iznimno dobro odjedrio je Branko Iljadica Rapo s brodom Anđela X, koji je 1. jedrenje završio na prvom, a 2. jedrenje na 3. mjestu, što mu je bilo dovoljno za vodstvo u skupini. Slijedi ga Frane Barbieri s brodom Squalo Bianco, a uspješan je danas bio i vremešni Elan 333 Mistik Mladena Pivčevića, dok se nova Salona 34 One s Karlom Kuretom morala zadovoljiti 4. mjestom.

Organizacijski odbor na čelu s direktorom Petrom Paštrovićem i Regatni odbor na čelu s predsjednikom Alenom Kustićem nakon analize prijavljenih jedrilica i broja po skupinama donio je odluku da se iz skupine A u finale kvalificira 6 od ukupno 18 jedrilica, iz skupine B 3 od ukupno 8 te iz skupine C 2 od ukupno 8.

Marin Lovrović, predsjednik Hrvatskog jedriličarskog saveza

 

HJS - punim jedrima i menadžerskim pristupom

Na početku ste mandata predsjednika Hrvatskog jedriličarskog saveza. Možete li nam ukratko predstaviti ciljeve HJS u narednom periodu?

Marin Lovrović: Četiri su glavna cilja koja smo sebi postavili: 1. osvojiti seniorsku svjetsku medalju u olimpijskoj klasi, 2. usavršiti rad struke na svim razinama, 3. osnovati jedriličarski pool, 4. kvalitetno organizirati sve vidove jedrenja, od Optimista, preko prijelaznih i olimpijskih klasa do krstaša. To nisu mali zadaci, ali vjerujemo da možemo u naredne četiri godine puno toga u hrvatskom jedrenju modernizirati, s jednim novim menadžerskim pristupom.

Prošla je godina bila olimpijska i na OI u Pekingu nastupilo je 10 hrvatskih jedriličara u 7 klasa. Iako po broju natjecatelja iznad očekivanja, olimpijska medalja na žalost nije se dogodila?

Marin Lovrović: Nastup u Kini za nas je bio uspjeh. Trebate znati da je u jedrenju vrlo teško ispuniti olimpijsku normu u većini klasa, u nekima treba jedriti zaista u samom svjetskom vrhu da bi stigli do Olimpijskihigara. Plan je bio što kvalitetniji nastup u klasama u kojima već tradicionalno nastupamo, te ispunjenje norme u novim klasama. To smo sve ispunili. U Laseru i 470 smo ostvarili najbolji plasman dosad, u Finnu jedan od najboljih, nastupili smo u čak tri nove discipline, po prvi je put na OI zajedrila i jedna jedriličarka, u Zvijezdi smo se plasirali na OI nakon punih 50 godina. Sve to su iznimni događaji. Da se dogodila medalja nitko sretniji od nas, međutim mislim da ona nije bila realna, rezultati na svjetskim prvenstvima u zadnjoj godini olimpijskog ciklusa to su pokazali. No, za nas je Kina bila važna, jer nam je pokazala svu raskoš talenata koje imamo i pokazala kako trebamo dalje raditi, gdje ima prostora za napredak. Postavili smo dobre temelje.

Kako će se naši jedriličari pripremiti za uspješnije sudjelovanje na sljedećim OI u Londonu 2012. godine?

Marin Lovrović: Idemo korak po korak, godinu po godinu, dobro ćemo ispitati regatno polje u Weymouthu, imat ćemo šok kriterije koji će garantirati vrhunske rezultate. Inzistirat ćemo na vrhunskim i strogim kriterijima, da najbolji budu stvarno najbolji kada to treba. Nećemo se skrivati iza velikog broja kriterijskih regata ili preranog donošenja odluke. Želimo da najbolji jedre do zadnjeg mogućeg trena prije Olimpijskih igara, a onda će se na regatnom polju, na zadnjem Svjetskom prvenstvu vidjeti tko je bolji. Idemo po principu hic rhodos hic salta.

Hoće li nam konačno naši olimpijci podariti i prvu olimpijsku medalju u nekoj od disciplina?

Marin Lovrović: Nemoguće je jamčiti medalju, to nitko ne može reći. Evo i u Kini se puno favorita kući vratilo praznih ruku, primjerice Danac Jonas Hoegh Christensen koji je u Finnu već više od dvije godine broj jedan na svijetu nije osvojio ništa. Ili Australac Tom Slingsby, dvostruki svjetski prvak u Laseru koji se u Kini plasirao ispod 20. mjesta! Mi ćemo svakako dati sve od sebe da dođemo do olimpijske medalje, no treba imati na umu da je ponoviti rekord iz Kine, dakle 10 jedriličara u sedam klasa, već priličan zadatak, jer ni to neće biti lako. Na OI 2008. imali smo vrlo mladu ekipu. Prosjek godina osvajača medalja bio je u Kini viši od 28, a mi smo imali jednog 20ogodišnjaka, jednog 21ogodišnjaka, troje od 22 godine… Pred svima njima je svijetla budućnost, samo ih treba dobro pratiti, zamijetiti nove koje dolaze, raditi sa svakim potencijalom, nikome ne uskratiti priliku, širiti bazu i prije svega omogućiti im da se mogu baviti vrhunskim sportom neopterećeno bilo logistikom bilo financijama.

No, prije olimpijskih igara u Londonu, pred nama su Mediteranske igre koje se ove godine, krajem lipnja i početkom srpnja održavaju u talijanskoj Pescari. To je ujedno i glavni reprezentativni nastup naših jedriličara ove godine. Kakva su Vaša očekivanja?

Marin Lovrović: Imamo stroge kriterije za izbor reprezentacije za Mediteranske igre, koje su u jedrenju isto tako vrlo teškonatjecanje, jer mediteranske zemlje redom spadaju u sam vrh svjetskog jedrenja. Kao i u prethodnom pitanju, teško je bilo što jamčiti, upravo zato je sport toliko zanimljiv svima. Zasad još ne znamo točno koliko će članova naša reprezentacija brojati, HOO koji je glavni nositelj akcije treba odrediti još točno brojke, koje ovise o budžetu. Prema propozicijama natjecanja imamo pravo na dva predstavnika u svakoj klasi. Na Mediteranskim igrama se jedri u Laseru, Laser Radialu, muškom i ženskom 470, muškoj i ženskoj dasci. Ako nam HOO odobri maksimum mogli bismo nastupiti s dva Lasera, dva Radiala, jednim daskašem te po jednim muškim i ženskim 470, dakle ukupno s devet sportaša. Vjerujemo da se u muškom 470, Laseru i Radialu možemo visoko plasirati.

Kad govorimo o ciljevima, što trenutačno smatrate najvećim nedostatkom hrvatskog jedrenja?
Marin Lovrović: Novac naravno. Novac kojim bismo kvalitetno platili struku i sve ostalo što nam u ovom trenutku logistički nedostaje. Dičimo se hrvatskom pomorskom tradicijom i kažemo da smo pomorska zemlja, ali nažalost vrhunsko olimpijsko jedrenje to ne osjeća. Sponzori nas zasad još nisu prepoznali, to je činjenica koju svakako želimo promijeniti.

Bolonjska konvencija izuzetno je nes(p)retno rješenje za vrhunske jedriličare, s obzirom da su većina reprezentativaca još uvijek studenti. Kako to uspješno uskladiti?

Marin Lovrović: Apsolutno se slažem s tom konstatacijom. Bolonja je vrlo loša za vrhunski sport, ona stavlja pred sportaše rokove koji oni najčešće ne mogu ispuniti, ne zato što ne bi htjeli, već zato što bi morali odustati od sporta u tom slučaju. Mi se već nekoliko godina suočavamo s ovim problemom, koji talente odvodi od jedrenja. Jedriličari su sposobni biti i vrhunski sportaši i uzorni članovi akademske zajednice, samo im fakulteti trebaju malo izaći u susret i omogućiti im da seminare, kolokvije i ispite odrađuju u vrijeme kada nisu u punom natjecateljskom pogonu te da im se ne uskraćuje potpis zato što su bili na pripremama ili regati. To nam je svima u interesu. HOO radi na rješavanju tog problema i nadam se da ćemo uspjeti naći dobro rješenje za sve strane kako bismo omogućili sportašima koji se žele akademski obrazovati da i taj svoj cilj ispune, a da pri tome ne naštete rezultatu kojeg mogu ostvariti na sportskom polju.

Već na početku mandata pokrenuli ste dosta noviteta, od kojih je jedna uvođenje sustava hrvatskih kriterijskih regata za juniore. Isto tako, upravo ste Vi dali zeleno svijetlo za održavanje ORC Kupa Hrvatske?

Marin Lovrović: Bit će još noviteta, hoćemo zaista ono najbolje, super rezultate u svemu. Kriterijske regate za prijelazne klase i Kup Hrvatske za krstaše smo donijeli kako bismo uveli više reda u taj segment jedriličarskih natjecanja. Kriteriji za juniore već su se pokazali kao dobar potez, a vjerujem da će Kup Hrvatske, koji je nastao upravo na inicijativu jedriličara, dati veliki poticaj sportskom jedrenju na krstašima. Imamo respektabilnu flotu i posade i Kup Hrvatske će natjecanju krstaša po premjeru sigurno dati jednu sasvim novu dimenziju. Uskršnja regata pokazala je eto jedan vrlo uspješan poslovno - jedriličarski recept, donijela neke organizacijske ideje koje bi bilo lijepo vidjeti i na drugim regatama.

Poznato je da ste i sami aktivan jedriličar. Upravo zahvaljujući Vama i Vašem angažmanu olimpijska klasa Zvijezda opstala je u Hrvatskoj i proteklih godina doživljava pravu revitalizaciju. Kako je jedriti u Zvijezdi, okružen jedriličarskim zvijezdama koje gledamo na America's Cupu?

Marin Lovrović: Jedriti u Zvijezdi je privilegija koju nemaju baš svi, to je uistinu kraljevska klasa. Sjajno je društvo koje tamojedri, sve vrvi od osvajača svjetskih i olimpijskih medalja, sudionika America's Cupa i čast mi je bila ogledati se s njima na regatnom polju.

Kako ste se osjećali kad su travnju prošle godine Vaši sinovi ispunili normu za nastup na OI u Kini?

Marin Lovrović: Bio sam naravno vrlo zadovoljan kad su Marin i Siniša ispunili normu, jer smo ostvarili naš cilj nakon deset godina. To je dokaz da sve možeš postići ako si dovoljno uporan.

Osjećate li veći gušt nadmetati se sa sinovima i pobijediti ih na regati u malim klasama ili jedriti zajedno s njima na krstašu?

Marin Lovrović: Olimpijske klase su vrhunac jedrenja, ali uživam i na krstašu. Kad jedrimo u Zvijezdi onda naravno volim pobijediti, ali gušt mi je i kad zajedno jedrimo.

 

Predstavljen ORC Kup Hrvatske

U Hvaru je prvog dana Uskršnje regate održano službeno predstavljanje ORC Kupa Hrvatske, kojem su nazočili predsjednik HJS-a Marin Lovrović, članovi Inicijativnog odbora Kupa te u ime domaćina, direktor regate Petar Paštrović i predsjednik Regatnog odbora Alen Kustić.
Kako je olujno jugo prošloga vikenda zaustavilo Murter Kup, upravo Uskršnjoj regati pripala je čast otvoriti prvi ORC Kup Hrvatske.

Na predstavljanju Kupa jedriličari i Inicijativni odbor razgovarali su o pravilima i ciljevima Kupa te razini organizacije regata. Jedriličari su iskazali svoje zadovoljstvo zbog pokretanja Kupa, koji će dati potpuno novu dimenziju natjecanju krstaša u Hrvatskoj. Posebna pozornost posvećena je temi medijske popularizacije jedrenja u Hrvatskoj, na što se s nekoliko konkretnih preporuka osvrnuo i poznati sportski novinar HTV-a i zaljubljenik u jedrenje, Ivica Blažičko.

 

Sastanak skipera

Na 1. sastanku skipera natjecatelje je pozdravio predsjednik Uskršnje regate Petar Paštrović, a s pravilima jedrenja upoznali su ih predsjednik Regatnog odbora Alen Kustić i predsjednik Odbora za prosvjede Daroslav Makjanić.

 

Uskršnja regata iz mog kuta

Darko Šupuk, glavni urednik magazina Yachts, dugogodišnji skiper te član posade bivšeg ACI Match Race Teama

Tijekom godina postojanja, Uskršnja regata postala je jedno od najkompetitivnijih jedriličarskih nadmetanja u Hrvatskoj. Dok sam jedrio u ACI Match Race Teamu, dobro sam upamtio priče Tomislava Bašića i Stjepana Vitaljića o čudnoj regati na kojoj su nastupili, te na kojoj je pobjednik dobio pravi brod od 4 metra od Elana... Nekoliko godina kasnije nastupio sam na svojoj prvoj Uskršnjoj i začudio se koliko se energije ulaže u dobar plasman, i po prvi puta u Hrvatskoj vidio poslovni smisao jedriličarskih natjecanja, koji sam prije toga jedino mogao doživjeti u inozemstvu. U međuvremenu su se na podiju izmjenjivali Mišura, Kuret i pokojni Bezić, a flota pred Vodicama je dobijala sve atraktivnije jedriličarske prinove. Pod kapom PBZ-a i Petra Paštrovića polako se rodilo ono što Uskršnja danas jest - regata koja je po kvaliteti u rangu prvenstva Hrvatske, te s organizacijom s kojom se mogu mjeriti jedino IMS natjecanja u Cresu u svojim najboljim danima. Rezultatski uvijek neizvjesna, posebnu draž daje joj završnica u kojoj se jedri u pravim one-design uvjetima i koja je ove godine s jedanaest Salona 37 postala prava poslastica, kako za učesnike, tako i za gledatelje. Još k tome i njegovo veličanstvo Hvar - nautičarsko odredište broj jedan koji u svom najboljem izdanju, okupan proljetnim suncem raširenih ruku dočekuje natjecatelje. Pišući ove retke osmijeh mi se navukao na lice, i ne mogu dočekat nakon jutarnje kave na Pjaci 'izletit' na more i malo guštat u regatavanju sa svima vama koji ste i ove godine odlučili zajedriti na Uskršnjoj. Hoće li 'zapuvat, potegnit liva strana i koliko je jak kurenat'? Jedva čekam da razmjenimo dojmove, te moram priznati da mi je veliki gušt što ću se ove godine moći svojim pisanjem pridružiti sjajnom timu koji vam iz dana u dan na ovim stranicama servira novosti sa regatnog polja i oko njega.

 

Split kao nautičko središte Mediterana

Ivan Ićo Kuret, strastveni jedriličar, danas gradonačelnik grada Splita
Razgovarao: Darko Šupuk

Ivan Kuret jedan je od najuspješnijih hrvatskih jedriličara, s brojnim uspjesima ostvarenim u olimpijskim klasama i jedrenju u krstašima. Nakon nastupa na olimpijskim igrama u Atlanti u klasi 470, bio je izbornik hrvatske jedriličarske reprezentacije za nastup u Sydneyu, a njegovu 'nejedriličarsku' karijeru najsnažnije je obilježila funkcija gradonačelnika Splita koju danas obnaša. S obzirom da ga u posljednje vrijeme rijetko viđamo za kormilom, razgovor smo započeli najlogičnijim pitanjem - nedostaje li mu jedrenje?

Ivan Kuret: Je, moram priznati da mi baš fali, bio sam u prosincu sa Salonom 34 na Božićnoj regati i stvarno sam uživao u svakom trenutku na moru.

Bio si pobjednik Uskršnje regate dva puta uz brojne nastupe i na drugim natjecanjima krstaša, kako danas vidiš tu regatu?

Ivan Kuret: Pamtim tu regatu od njenih prvih dana, iako nisam bio na prve dvije održane u Primoštenu, sudjelovao sam u Vodicama od početka. Regata je krenula od jedne turističke regate, koja je okupljala zaljubljenike u more i jedrenje, ali se kroz godine iz želje za pobjedom profilirala u vrhunsku sportsku regatu koja danas svim jedriličarima predstavlja imperativ nastupa jer se tamo odmjeravaju snage najboljih ekipa u hrvatskom jedrenju na krstašima danas.

Bio si olimpijski jedriličar, izbornik, nautičar si odmalena, u čemu danas pronalaziš svoj najveći gušt na moru?

Ivan Kuret: Za olimpijsko jedrenje definitivno više nisam, a više je razloga za to. Ja u svakom pogledu uživam biti na moru, baš u svakom pogledu. Međutim, kada jedriš u sportskim jedrilicama, 'malim', olimpijskim klasama - one ne trpe osrednjost, ako nisi sto posto fizički spreman, ako ne jedriš na nož - ja u tome ne mogu uživati jer vidim koliko sam loš i takva vrsta jedrenja me nikako ne može odmoriti. Kada si se naučio na jednu vrhunsku razinu jedrenja onda je teško prihvatiti nešto manje od toga. Za biti na toj razini treba ulagati svakodnevni trud i napor što ja danas ne mogu.

Što je to što ipak možeš?

Ivan Kuret: Boravak na moru s društvom i prijateljima, uz sportsko jedrenje na dobroj regatnoj jedrilici je danas za mene pravi gušt. I to iziskuje prilično puno vještine, ali na jednoj drugačijoj razini nego što je traži olimpijsko jedrenje. Ono što me u zadnje vrijeme najviše vuče, iako za to nemam dovoljno vremena, ali ću ga naći - to je ekstremno jedrenje, nešto što kod nas još fali, jedrenje u skifovima. To me strašno privlači, ja mislim da nema boljeg načina za uživanje nego s par prijatelja juriti 30 čvorova po moru.

Pamtiš li neke posebne momente iz svoje karijere?

Ivan Kuret: Neke stvari koje mi se danas događaju, ako me pitaš 'što si jučer radio, gdje si bio' - moram promisliti za naći odgovor. Svoje regate međutim pamtim od starta do cilja, od prvih dana pa do kraja karijere. Teško mi je nešto izdvojiti, ali neke regate od prije petnaest godina pamtim od predstarta do svih situacija do cilja, duboko su mi se urezale u pamćenje. Izdvajati nešto posebno mi je teško.

Hrvatsko jedrenje dugo je na pragu olimpijske medalje. Što misliš da nam treba da se napravi taj mali iskorak?

Ivan Kuret: Mislim da se već za olimpijske igre u Kini i jedriličarsko natjecanje koje se odvijalo u Quingdau napravio sjajan iskorak i moram čestitati svima koji su bili uključeni u pripremu i stvaranje olimpijskog tima. Bilo je to prvi puta da smo kao Hrvatska nastupili kao pravi olimpijski tim i iz takve organizacije se rađaju medalje i šampioni. Mogu kazati da mi je žao što neki od jedriličara ili sportskih djelatnika nisu toga bili svjesni. Bilo bi velika šteta da se ne sačuva postignuta organizacijska razina, te da se ne napravi mali iskorak koji će Hrvatsku svrstati u rang svjetskih jedriličarskih veličina. Mislim da je to opravdano i logično jer je 2000 kilometara naše obale svjetski kapital i države koje imaju tradiciju osvajanja medalja u jedrenju nemaju ništa više od nas, pa ne vidim zašto i mi ne bismo to mogli. Naš standard je danas puno bolji, a razina opreme, pristupa i priprema je na svjetskoj razini i do medalje na olimpijadi nas dijeli jedan ili dva lucidna poteza naših šampiona u kojima je to i danas.

Gradonačelnik si Splita koji se uspjesima individualaca ucrtao u kartu svijeta. Kako vidiš budućnost Splita u morskom, jedriličarskom i nautičkom smislu?

Ivan Kuret: Split se već do sada dijelom razvio u tom smjeru, ali se definitivno mora profilirati da bi mogli kazati da smo pravo nautičko središte na Mediteranu, za što nam fali još infrastrukture. Činjenica je da je hrvatski Jadran posebno more, a Split kao najveći grad i luka na ovom dijelu Jadrana ima veliki potencijal koji koristimo i danas, ali ćemo ga koristiti i u budućnosti kroz završetak uređenja obalnog dijela Splita u cjelini i izgradnje nove luke nautičkog turizma na području Duilova. Tu se može dogoditi sva ona infrastruktura koja nam danas fali, i u kojoj možemo udovoljiti potrebama krajnje luksuznog nautičara na velikim jahtama. Split u tom pogledu ima posebne mogućnosti, a ta marina može revitalizirati taj, danas ne sasvim razvijeni dio grada, ali i profilirati Split kao jedno od svjetskih mondenih odredišta uz zadržavanje pristupačnosti jednom običnom, 'malom' nautičaru. U okviru te luke vidim i izgradnju centra za olimpijsko jedrenje u Hrvatskoj, za to ima mjesta te je ta sportska lučica predviđena u planovima kao središte događanja velikih sportskih i nautičkih događanja u Hrvatskoj. Smatram da je to jedna opravdana ambicija jer svjetsku jedriličarsku elitu moramo naučiti da se u nas održavaju vrhunske sportske, ali i druge priredbe vezane uz more i nautiku.

 

Uspješna jedrenja nakon kišnog jutra

Drugi dan natjecanja u Hvaru obilježio je lagani vjetar koji je jedriličarima, a i regatnom odboru pružio nove izazove.
Prva regata održana je u stabilnim uvjetima, tramontana jačine 10-12 čvorova, uz lagani zapadni 'kurenat' omogućila je održavanje regate koja nije bila obilježena velikim promjenama u vodstvu. U prvoj grupi su jedrilice koje su se odlučile za lijevu stranu kursa u prvoj privjetrinskoj stranici napravile malu prednost nakon prvih petstotinjak metara, te su tu prednost održavale do kraja regate.

Mate Arapov s Teutom i Darko Hajdinjak s Damacom vodili su glavnu riječ te su stečenu prednost održali do cilja. Kako je regata odmicala, vjetar je slabio, ali je regata uspješno privedena kraju. Poput prve grupe, vodeće jedrilice su se 'sparile' i u grupama B i C. Branko Ilijadica i Frane Barbieri vodili su glavnu riječ u grupi B, kao i Leo Lemešić i Zoran Lazić u grupi C koji su na kraju i zauzeli vodeće pozicije. Druga je regata međutim bila puno zanimljivija. Kidanjem naoblake iznad Visa, termika je počela imati sve značajniju ulogu, vjetar je skrenuo u lijevo te je regatni odbor izmjenio oznake kursa.

Start druge regate bio je vrlo zanimljiv, posebice u grupi A. Teuta i Ajda dobile su borbu za start na bovi, ali su jedrilice koje su startale više desno sasvim dobro stale u prvom 'repiketu'. Vjetar koji je bio nešto jači u lijevoj strani kursa počeo je slabiti, da bi jedrilice koje su bile više desno, u prvom redu Damaco, Bohemia Express i Branko, dobile vjetar s Paklenjaka, koji ih je doveo u vodeću poziciju. Uz 'dric' s desna kofiguracija kursa nije bila idealna, a većina jedrilica u grupi B odlučila se za tada favoriziranu desnu stranu kursa. Međutim vjetar se još jednom poigrao, ponovno skrenuo u lijevo, a posebno je bilo bitno što je zapuhao nešto jače u toj strani kursa. Karte su se promiješale, a regatni odbor se našao na muci, te su odlučili prekinuti regatu za grupu A, dok su jedriličari iz grupa B i C imali konstantnije uvjete, pa su završili regatu. Alen Kustić pokušao je 'izvući' još jednu regatu za grupu A, nešto kasniji start po promjenjivom vjetru bio je vrlo zanimljiv i neizvjestan. Regatni odbor 'izvukao' je polje još dvije milje prema Visu te su po vjetru od 7-8 čvorova koji je slabio jedriličari tražili najpametnija rješenja. Skraćena regata trajala je do samog zalaska sunca. I u ovoj regati vjetar je mijenjao jačinu u različitim dijelovima polja što je naizgled promijenilo poredak, međutim na kraju dana favoriti su ostali na vodećim pozicijama. Kao i mnogim posadama, i dijelu regatnog odbora manjka malo 'treninga' te su neke situacije s inače zahtjevnom geometrijom kursa za ORC International bile rješavane u posljednji čas.

U grupi B je presudilo da su sporiji brodovi zbog slabljenja vjetra u zadnjoj stranici niz vjetar imali drugačije uvjete od vodećih, ali su zahvaljujući dobrom jedrenju Kuret, Iljadica i Barbieri uvjerljivo prvi. U grupi C mjesta u finalu osigurali su Lemešić i Lazić, a pitanje je jedino tko će od njih pobjediti u grupi. Najzanimljiviji dvoboji u petak vodit će se u grupi A za plasman u preostala dva mjesta u finalu jer se čini da su Bohemia Express, Quebramar i Teuta svoja mjesta osigurali, kao i po ženska posada pod vodstvom Zrinke Hrvoj na jedrilici Branko.

 

Kišno jutro

Kiša koja je padala gotovo cijelo jutro ostavila je trag neizvjesnosti na licima jedriličara koji su s nestrpljenjem očekivali vijest o tome hoće li se današnja jedrenja uopće održati.
No dolazak gumenjaka s bovama označio je i početak priprema posada za isplovljavanje.

 

Faroski kantaduri na Uskršnjoj regati

Poznati Faroski kantaduri iz Staroga Grada na Hvaru održali su večeras koncert posvećen Uskršnjoj regati i predstojećem blagdanu Uskrsa.

Faroski kantaduri planetarnu su popularnost stekli upravo pjevanjem biranih tradicijskih korizmenih napjeva što se u crkvama Staroga Grada i Vrbanja pjevaju tijekom Velikog tjedna, od Cvjetnice do Uskrsa. U kršćanskom su svijetu jedinstveni po himničkoj izvedbi najpoznatijeg napjeva "Puče moj", o čemu svjedoči i monografija 'Faroski kantaduri - Desetljeće na razmeđu tisućljeća u gradu i svijetu'.

Nadamo se da će nas ovi hvarski umjetnici svojim izuzetnim nastupom razveseliti i dogodine i prirediti glazbenu svečanost u kakvoj su večeras uživali natjecatelji i gosti regate.

 

Prvih 60 godina za 'timunom'

Zlatan Zoričić, legenda hrvatskog jedrenja
Razgovarao: Darko Šupuk

Nisam siguran ima li itko punoljetan u Hrvatskom jedrenju, a da ne zna za Zlatana. Jedan od najuspješnijih hrvatskih jedriličara svoje dugogodišnje druženje sa škotama i jedrima vrlo aktivno nastavlja jedreći na krstašima i na ovoj regati, a godine provedene u kokpitu materijal su za jednu dobru knjigu. Toliko prostora nismo imali, ali smo s velikim zadovoljstvo popričali s njim na ovoj regati koja za njega znači...

Zlatan Zoričić: Pod takvim si adrenalinom, jedri se oštro, a to osjećaju i mlađi. Regata privlači sve generacije, možemo početi od moje pa sve do onih koji su izašli iz Optimista. Prošle smo godine na brodu imali Gašu koji je prije dvije godine jedrio u Optimistu, do mene starog prdonje koji sam de facto odslužen. Tu su i cure tako da su zastupljene sve dobi kad je u pitanju takvo regatavanje, koje nije samo jedrenje već prava vrhunska regata. Uskršnja je postala prestižna regata bez diskusije i zahvaljujući Paštroviću koji ima razumijevanja, odnosno ima sluha za ono što mi jedriličari govorimo, sluša sugestije ljudi koji su tu na regati, što je najbitnije. Od regate koju je obilježavala masovnost, pretvorila se u pravu pravcatu regatu. Ove godine ima dosta i međunarodnih posada i to je natjecanje koje ima svoju budućnost. Ako samo nastavi u tom duhu ima sve nas koji se natječemo 'iza leđa' i sigurno ćemo nastaviti dolaziti. Nažalost trenutno imamo samo dvije ovakve regate.

Začetnik ste ideje i glavni promotor novog Kupa Hrvatske u jedrenju?

Zlatan Zoričić: Kup je rezultat želje ljudi koji ozbiljnije jedre. Većina njih ima želju da se sastajemo na regatama ovakvog tipa. Do sada smo imali prvenstvo države i ovu regatu i jednostavno je to premalo za ovakvu situaciju u kojoj imamo sve elemente - brodove, posade, suce što je vrlo bitno, te postojeće regate koje se inače održavaju po premjeru. Nije to bilo teško, većina anketiranih osoba, bilo da su vlasnici, skiperi ili njihovi predstavnici su bili za to da se jedri. Prvi koraci su napravljeni, a i administrativno je sve dobro išlo. Od same ideje da se napravi kostur, pravilnik je sažet na jednoj stranici A4 i evo, tu smo da sada odjedrimo. Za razliku od bivših pokušaja kada je sve ostalo na razgovorima i u 'škafetinu' kada situacija valjda nije bila sazrela da se jedri, sada smo odredili da se jedri vrlo jednostavno, samo IMS u štapovima bez navigacije. Dakle čisto adrenalinsko jedrenje, pa mislim da ćemo s Kupom uspjeti okupiti sve najjače ekipe koje žele 'regatat'..

Imate veliku strast prema regatavanju, od kada ona traje, kada ste vi počeli jedriti?

Zlatan Zoričić: Počeo sam sa sedam godina i ovo mi je šezdeset godina da aktivno jedrim. Moja prva verifikacija izdana je 1949. godine. Bilo je tu i kraćih momenata kada nisam jedrio, imao sam vrlo izazovno zaposlenje na hidrogliserima na splitskom aerodromu, malo mi je i dosadila bila 'šljuka', bilo je to nešto 'per forca' za taj dinamičan posao i tada sam imao malo vremena za jedrenje. Sva sreća da onda još nije bilo 'letećeg Holandeza'. Bilo je to 1966. godine, a dvije godine kasnije sam dobio prvog 'flyinga', 'pukla' je ljubav na prvi pogled koja je trajala sve do 1980. godine.

Jedrili ste s mnogim zanimljivim ljudima i dobrim jedriličarima, kako u malim klasama tako i u krstašima. Tko vam je ostao u posebnom sjećanju?

Zlatan Zoričić: U malim klasama ne mogu zaobići Milu Grbavca koji je bio izuzetno fizički spreman. Branko Širola je bio izuzetno uporan i sistematičan i to su dvojica flokista koji su obilježili period jedrenja u 'šljuki' i 'flying Dutchmanu'. Sa mnom su jedrili i izuzetni jedriličari kao što su Branko Marasović u samim mojim počecima, zatim u stelama Feđe Pavić i Andrija Roje. Poslije, u krstašima dolazi čitava jedna plejada. Naime, nakon olimpijade u Moskvi 1980. Širola je nabavio svog famoznog Farra 31 i onda se tu skupila ekipa za čisto ludaranje, jedrili smo s tim brodom kao s malim brodom poput Dutchmana. Bio je to strahovito izazovan brod poslije kojeg su se mijenjali brodovi, Elan 31, pa modificirani Elan 31, Elan 333 od drugog brata Radića, a prije toga X 365 od Žele Kuzmanića, izuzetan brod, te jedna od jedrilica s kojom sam najviše guštao na moru. Nema neke super regatne performanse, ali je to bio strahovito dobar brod za 'ić po moru i prkosit moru i vitru'. S Elanom 333 sam projedrio dosta upravo Uskršnjih i Viških regata, poslije toga je Kuzmanić kupio Grand Soleil 40 s kojim sam jedrio godinu dana. Malo sam se bio i odmakao od jedrenja prebacivši se na moju drugu pasiju, a to je ribolov. Tada je Čićo Roglić nabavio ovaj brod (IMX 45) i pozvao da se vratim jedrenju i sada sam tu.

Onda su došle i žene?

Zlatan Zoričić: To ide na zadovoljstvo svih nas, nitko neće vjerovat, ali teško je zamisliti koliko su poslušne i sistematične. Naime, ja nisam stvorio ovu ekipu, to su cure koje su godinama jedrile u posadama BB crew i Wilme, ja sam ih samo malo više utrenirao i iskordinirao. Evo ih sada na Branku, i dokle ćemo jedriti zajedno ovisi o njima, a ne o meni.

Koje su tu vaše ambicije?

Zlatan Zoričić: Moje su ambicije jednostavne - da se odlično jedri, da uživamo na tom brodu koji je izuzetan, visoke kvalitete. Nema neku dobru svjedodžbu za IMS, ali je brod odličan za jedrenje, jako osjetljiv...

Što želite vidjeti u hrvatskom jedrenju u budućnosti?

Zlatan Zoričić: Čekam tu medalju kao ozebao sunce ! Problem je u tome što se s vremenom dođe do jednog zaključka - naši mladići i cure znaju odlično jedriti, ali nisu dovoljno pripremljeni za takmičenje. Oni perfektno jedre, ali kada dođe žestoko takmičenje poput olimpijade pobjednički duh ne postoji.

Što biste im vi savjetovali?

Zlatan Zoričić: Ne znam točno. Možda smo mi Mediteranci takvi, jer je uz rijetke izuzetke očito da su anglosaksonski jedriličari toliko superiorni u odnosu na nas. Mislim da našu struku treba školovati, mislim da bi oni trebali pripremiti te naše glave za izuzetno naporno i psihološki zahtjevno takmičenje kao što su olimpijske igre. Čuli smo jednog od najboljih jedriličara na svijetu, Roberta Sheidta koji je u Splitu kazao da je razlika između svjetskog prvenstva i Olimpijade ta da je po kvaliteti jedrenja svjetsko prvenstvo svakako jače, ali da su olimpijske igre nešto sasvim drugo gdje glava mora fantastično funkcionirati i zbog toga su one puno teže. I to nije samo njegovo mišljenje, to govori i Ainslie i cijela jedriličarska elita. Mi smo na tu temu počeli raditi tek za ove olimpijske igre. Ja sam imao prilike razgovarati s jednom Amerikankom koja predaje u New Yorku, sportskom psihologicom koja mi je objasnila s obzirom da poznaje problematiku kako su Anglosaksonci, za razliku od Mediteranaca odgajani po principu dobitnika i gubitnika, tijekom prvih kontakata sa sportom tijekom odrastanja. Sport je za njih strahovito bitan. Kompetitivni duh je kod njih jako potenciran, mi takav odgoj nemamo, oni se ne pripremaju samo za jedno takmičenje već se pripremaju za život. Grize se na sve moguće načine i onda se rodi svemirac poput Ben Ainsliea koji se prošeta po Olimpijadi i digne medalju. Također, mi dijelimo medalje još prije natjecanja. Isti slučaj imamo i s Blankom Vlašić. Meni je omiljena priča o Veri Nikolić koja je bila prije Olimpijskih igara u Meksiku svjetska prvakinja na 800 metara, da bi potom od silne treme pala na stazi. Nešto slično dešava se i našim jedriličarima. Ako pratiš svjetsku literaturu postoji nešto što ima daje superiornost, a to je psiha. Pogledaš li Bambija ili Marina kako odjedre po vitru (Ivan Kljaković Gašpić i Marin Mišura u klasi finn op.a.) - to su genijalci, ali njhova genijalnost ne može doći do izražaja onda kada ti treba, a vrijednost jedne nacije u jedrenju i svim olimpijskim sportovima mjeri se brojem osvojenih olimpijskih medalja - medalja znači kvalitetu. A mogućnosti postoje. Pogledajmo obitelj Kostelić. Zašto ne bismo i mi uspjeli? Imamo čovjeka koji je znao što treba radit i na pravo mjesto stavio prave ljude.

Vi sami posvećujete posebnu pažnju detaljima, od jedrilice, ribolovnog pribora pa nadalje, sve je 'ka u škvaru' odakle vam to?

Zlatan Zoričić: Tako jednostavno mora biti, ako želiš u nečemu uspjeti, svaki element mora biti perfektan, tu nema kompromisa niti diskusije o tome. Ne može se imati polovičan pristup nečemu. Ja ne mogu svoju posadu prisiliti na takvo ponašanje. Ja uživam u toj perfekciji, oduvijek sam bio takav. Ako nisam imao najbolji, imao sam uvijek najbolje sređen brod, za moju dušu - koliko pažnje posvetiš brodu toliko ti i vrati...

Kada je sljedeći ribolov?

Zlatan Zoričić: Čim bude dozvoljen ribolov na zubaca, od 15.6! Sada se može na gofa, a zubaca moraš vratit u more. Kada završi ova regata mislim da ću napraviti poneki izlet do Maslinice i Paklenih otoka, izvaditi koju ribicu, podiliti je s prijateljima uz čašu vina i uz priče o ribi i jedrenju, prođe ti lipo vrime.

 

Hvar – turistički raj

Hvar je smješten na prastarom plovnom putu od Sredozemlja prema srednjoj Europi pa je tako, već od najranijih vremena, bio otvoren prema svijetu. Povoljan prometni položaj, ugodna klimatska i ostala prirodna •obilježja uvjetovali su rani razvoj turizma.
Prvi mitski posjetitelji Hvara bili su argonauti, najstariji europski putnici koji su, u potrazi za "zlatnim runom", putovali svijetom. Navodno su početkom drugog tisućljeća prije Krista posjetili i otok Hvar.
U antičkom razdoblju imućni Rimljani posjećivali su svoje ladanjske kuće u priobalnim uvalama i u unutrašnjosti otoka (villae rusticae). U srednjem vijeku (15.-17. st.) Hvar je bio dio hodočasničke rute kojom su putovali pripadnici najuglednijeg sloja društva (grofovi, vitezovi, diplomati…). U tom razdoblju (1543. god.) spominje se prva gostionica u Hvaru, konačište gospođe Goje Kličinović na hvarskom trgu.
18. i 19. st. obilježava tzv. znanstveni turizam. Hvar posjećuju znanstvenici koji proučavaju biljke, životinjski svijet, klimu… Najznačajnija su klimatološka istraživanja. Hvarsko podneblje je naime pogodno za liječenje raznih bolesti, pogotovo dišnih organa. Tako je došlo do ideje da se na Hvaru osnuje zdravstveno-turistička ustanova pa je 15. svibnja 1868.god. utemeljeno Higijeničko društvo u Hvaru, kojemu je cilj bio promicanje i razvoj ugostiteljske ponude u gradu. Ovaj se datum uzima kao početak organiziranoga bavljenja turizmom u gradu. Društvo se okupljalo u popularno zvanom Kursalonu u kojem je ovih dana smješten PRESS Uskršnje regate i većina večernjih događanja.

1903. godine je otvoren Lječilišni hotel Carice Elizabete (današnji hotel Palace). Tako Hvar posta je privlačno turističko odredište, u koje dolaze gosti iz Austrije, Njemačke, Češke, Mađarske i hrvatskih zemalja. Ostalo vam je već poznato...

Ugledni magazin Forbes proglasio je Hvar jednim od najseksi otoka zbog prekrasnog mora, razuzdanog noćnog života i divnih plaža, čime ga je svrstao uz bok Karibima, Maldivima, Bahamima i Havajima. Ostalih devet sexy otoka su Anguilla i St. Barthelemy na Karibima, francuska Korzika, španjolska Formentera, atol Lhaviyani na Maldivima, Molokai na Havajima, Rajski otok na Bahamima, talijanska Sardinija i grčki Santorini.

1997. godine i časopis Traveller uvrstio je Hvar među 10 najljepših otoka na svijetu. Zahvaljujući svom položaju otvorenom prema svijetu, na prastarom plovnom putu, bio je mjesto doticaja različitih kultura koje su se međusobno prožimale, utjecale jedna na drugu i naposljetku ostavile trag do danas.

Uživajte u spoju starog duha grada i modernih Sunčanih hotela Hvar, s pogledom na more i naše natjecatelje kojima želimo dobar vjetar u leđa.

 

Hvarske tajne i zanimljivosti

Aromatično bilje

Jedna od najljepših i najmirišljavijih biljaka po kojoj je Hvar nadaleko poznat je lavanda. Uz lavandu, otočani se bave i uzgojem ružmarina. Stoga je potkraj XIX. stoljeća Hvar nazvan «domovinom ružmarina i kraljičine vode». Uzgoj lavande i proizvodnja lavandinog ulja donedavno su bile osnovne djelatnosti otoka. U doba cvatnje u lipnju i srpnju, plantaže lavandina cvijeta ostavljaju prekrasan dojam. Čipka od agave je također je jedna od karakteristika Hvara. Izrađivale su je redovnice benediktinskog samostana sakupljajući agavino lišće staro najmanje tri godine. Iz njega se izvlače niti duljine 1 m, koje se već više od 100 godina obrađuju na tri različita načina.
Uz ove aromatične biljke, Hvar je zavičaj vinograda, maslina i smokava.

Procesija Za Križem

Jedna od najstarijih hvarskih običaja je uskršnja procesija koja se već gotovo 400 godina održava između šest župa - Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska.
Procesija se prvi put pismeno spominje 1658. godine, održava se noću između Velikog Četvrtka i Velikog Petka. Počinje u 23:00 sata, traje 8 sati i pokriva put od 22 kilometra. Procesije paralelno kreću iz svih 6 župa i svaku od njih ispraća župnik. Sve procesije kreću se u smjeru sunčeva kruga i na svom putu nijedna se nikada i nigdje ne susretne s ostalima. Susreti procesija prema narodnom vjerovanju donijeli bi nesreću. Križonoše odjevene u bijele bratimske tunike nose Križ težak 18 kilograma, prekriven crnim velom, slijede ga nosači svijeća i pjevači.

Zanimljivo je da procesija nije održana jedino 1943. god. za vrijeme 2. svjetskog rata i talijanske okupacije otoka. Procesija Za Križem simbolizira zahvalu Bogu što je otok sačuvao od tada harajuće kolere i velike smrtnosti stanovništva.

Kolendanje

Hvarsko kolendanje održava se u doba Božića kada stanovnici otoka odlaze čestitati Božić i uz pjesmu zaželjeti sreću, mir i blagostanje. Osim dobrih želja, Hvar tada odiše mirisom travarice, smokava, badema i rogača. Nakon kolendanja slijede zimske karnevalske svečanosti.

 

Favoriti u finalu

Nakon izvrsnih uvjeta za jedrenje prvog dana regate i jako zanimljivih izazova po laganom vjetru u četvrtak, petak je donio dugo iščekivanje i za hvarske prilike egzotičnu maglu bez imalo vjetra.
Grupa C uspjela je odjedriti regatu koja je podsjećala na mnoge jadranske navigacije uz popriličnu dozu plutanja, a regatni odbor je nakon cjelodnevnog čekanja odlučio prekinuti dvadesetak ručkova i povesti nas na more. Ipak uvjeti su nas iznevjerili, pa je prava priča dana bila prognoziranje finalnih obračuna. Izvjesno je jedino da ništa nije izvjesno, a lijepo je što se u finale plasirala većina posada koje su od početka slovile za favorite. Od olimpijskih 'zvijezda' Arapova i Kureta, do najuspješnijih posada krstaša poput prošlogodišnjeg pobjednika Sandalića, čeka nas uzbudljivo natjecanje koje će biti veliki gušt za jedriličare, ali i gledatelje. Ako nas vjetar posluži sigurno ćemo uživati u najkvalitetnijoj završnici Uskršnjih regata do sada.

 

Pjerino Bebić, gradonačelnik grada Hvara

Što za Vas znači Uskršnja regata?

Pjerino Bebić: Sjećate se, u početku je bilo otpora prema regati, a danas Hvar bez nje više ne može. Uskršnja regata jedan je izuzetan sportski, ali i turistički događaj. Razvijanje sporta u Hvaru i sportskog turizma uklapa se u ključni strateški cilj Grada, a to je cjelogodišnji turizam. Regata znači produžavanje sezone, što je dobro za sve, a postaje i lijepa tradicija u kojoj svi uživamo i koja će se, nadam se, nastaviti.

Jesu li u planu neki projekti na sportskom planu?

Pjerino Bebić: Mi konstantno na tome radimo. Pokušali smo s tenisom, ali to je neslavno završilo. No, uspjeli smo napraviti školsku dvoranu za koju smo upravo dobili i uporabnu dozvolu. Napravljeno je i nogometno igralište. Ali najponosniji sam na činjenicu da smo za Dan grada igrali vaterpolo u Mandraču. Ostvarili smo mnogo projekata, ali mnogo ih još imamo za ostvariti, i ne samo na sportskom planu. Tako je u planu i otvaranje kina s modernim igralištem za više sportova.

Ne možemo da se ne dotaknemo teme Sunčanog Hvara…

Pjerino Bebić: Naravno. Gledajte, situacija je zapravo jednostavna. Imali smo lošeg partnera koji nije dorastao zadatku koji je bio pred njim. Ja shvaćam da to nije lako, i da, ja priznajem da su oni imali par dobrih poteza. Ali takvom poduzeću treba puno više od par dobrih poteza. Ako netko loše radi posao i izaziva štetu, zamolit ćete ga da štetu popravi, pokupi svoje stvari i ode. To i ja očekujem od Orca. Da saniraju štetu i odu, kako bismo mi mogli raditi s nekim tko je sposoban. Želimo investitora koji će razumjeti da je dio zajednice i podržati naše projekte, da radimo na uzajamnu korist. Ne možete živjeti na otoku, a ne biti dio lokalne zajednice, morate djelovati kao tim. To je, vjerujem, nešto što jedriličari jako dobro razumiju.

 

Neka magija je ušla u naš tim

Jesi li zadovoljna, osigurali ste finale?

Zrinka Hrvoj: Zadovoljne smo rezultatom, ali uvijek nas matematika malo iznenadi nakon rezultata po korigiranom vremenu.

Prije godinu i pol ste odlučile jedriti ozbiljnije regate, kako vam napreduje ostvarenje tog nauma...?

Zrinka Hrvoj: Nismo za sada do kraja zadovoljne s pripremama. Odspavali smo malo duži zimski san. Trebale smo, uz planirani trening nastupiti na Murteru da se 'probudimo', no on je odgođen zbog jakog juga i kiše, tako da smo ovdje stigli bez ijednog treninga što je totalno loše i sada se 'uštimavamo'.

Koliko inače trenirate?

Zrinka Hrvoj: Prošle godine smo imali veći broj regata, oko petnaestak, tako da smo se okupljale od regate do regate uz još tri treninga što je vrlo malo, nedovoljno. Nekoliko nas koje smo u Splitu uspjele smo izaći na more nekoliko puta same. Ja sam malo hvatala ruku, utrimavali smo nova jedra, ali smo kao ekipa napravili premalo treninga, tako smo počeli i ovu godinu što bismo htjeli promijeniti.

Kakva je tu Zlatanova uloga?

Zrinka Hrvoj: Zlatan je naš guru, on je naš učitelj u svemu, u jedrenju, životu, gurmanskom i životnom smislu, a uz njega smo naučili jesti i odličnu ribu koju nam je bezbroj puta spremio.

Dugo si u jedrenju, više od petnaest godina. Organiziraš svoj ženski tim, što je posebno zahtjevno… Koji je tvoj recept?

Zrinka Hrvoj: Dobro pitanje. Neka magija je ušla u naš tim i u mene, nije mi uopće teško jer svi imamo isti motiv - da nam bude dobro, lijepo i da uživamo u moru i vjetru. Mislim da bi se svi preselili na more da imamo mogućnosti, a neke od nas su to i ostvarile. Ja sam to uspjela.

Koji su vam ciljevi ove sezone?

Zrinka Hrvoj: Voljeli bismo biti što bolji na Kupu Hrvatske i napraviti što više treninga koji nam evidentno fale, sezona je relativno kratka. U timu imamo dvadesetak cura od kojih je petnaest zaista aktivno. Većina ih ima neki svoj privatan biznis pa nisu toliko ograničene poslom i slobodnim vremenom. Dvanaest ljudi je minimum koji moraju biti tu. Pokušale smo napraviti da to budu isti ljudi, a to nije moguće.

Osim jedrenja voliš i druge 'outdoor' aktivnosti?

Zrinka Hrvoj: Ja sam u prvom redu mama, to je broj jedan. Imam puno interesa. Inače sam sportaš i tako živim, svaki sport mi je izazov, primjerice cijele zime sam na skijanju kao učitelj.

Prognoza za finale?

Zrinka Hrvoj: Često sam već bila na Saloni 37, poznat mi je raspored svega, mogle bi biti dobre, brod je sličan našem po tome kako reagira. Bile bismo najsretnije da pobijedimo, ali svako mjesto na podiju bi bio izvrstan rezultat. No, pehar bi svakako bio najbolji. U biti, sve samo ne četvrto mjesto, bili smo nekoliko puta četvrti - to je najgore.

 

Nautički turizam je naš najvrijedniji resurs

Ovdje na Uskršnjoj regati sa Squalo Biancom ste napravili odličan rezultat u prvom dijelu natjecanja?

Frane Barbieri: Trebalo nam je vremena. Dosta je posla odrađeno oko pripreme broda zbog promjene pravila. Najveća promjena je težište. Naš brod je sada puno stabilniji nego li je prije bio. Smanjili smo i težinu posade, a povećali težinu kolombe tako da smo puno brži.

Prošle godine si bio u finalu s realnim šansama i za pobjedu. Ove godine će biti još zanimljivije, što očekuješ?

Frane Barbieri: Nadamo se da ćemo biti dobri, ali je to teško predvidjeti jer je puno dobrih posada, brodovi su isti pa ćemo vidjeti.

Kakvi su vam planovi za ovu sezonu?

Frane Barbieri: Nije mi lako jer dolazim iz Los Angelesa samo zbog regata i pokušavam kada dođem spojiti barem dvije u nizu, sada sam trebao biti na Murteru koji se nije održao i tu sam u Hvaru. Želja mi je odvoziti barem pet regata koje su predviđene za novoformirani Kup Hrvatske, a moguće je da odjedrimo i svjetsko prvenstvo u Brindisiju što ovisi o tome koliko ćemo biti dobri u nastavku sezone, posebno na Cresu.

Jedriš li i u Americi?

Frane Barbieri: Slabo tamo jedrim, treba mi puno vremena dok se organiziram i dođem do mora iako sve izgleda na prvi pogled blizu, velike su udaljenosti, pa je to više rekreativno.

Provodiš i vrijeme na lijepim motornim jahtama u Jadranu, možeš li to usporediti s jedrenjem?

Frane Barbieri: Ne može se usporediti jedrenje s tim, ovo je puno veći gušt, ali ekipa i prijatelji su dosta na tim brodovima pa se prilagođavam i tome.

Godinama vodiš ozbiljne posade koje nije lako održati na okupu, u čemu je tvoja tajna?

Frane Barbieri: Ja sam imao jednu veliku pauzu u jedrenju, od 8-9 godina, kada sam se opet vratio u krstaše počeo sam s mladim jedriličarima, od 18-19 godina, tako da smo se održali zajedno već 6-7 sezona, ali sada se već vidi da i oni ne mogu odvojiti puno vremena jer imaju drugačije životne obaveze. Sad je već teže radi posla, tako da treba imati mladu ekipu koja nema toliko obaveza. Bitan faktor su i financije, i puno nam pomažu sponzori, trenutno smo jako zadovoljni što nas je Pliva prepoznala kao kvalitetnog partnera.

U svojim genima baštiniš priču o stvaranju nautičkog turizma na Jadranu u kojoj je velikim dijelom sudjelovao tvoj otac Veljko kao osnivač ACI-ja?

Frane Barbieri: Nautički turizam je naš najvrijedniji resurs, jednostavno zbog ljepote mora i prirode ne može propasti, ali treba ulagati jer se zadnjih godina nije puno napravilo. Ja bih uložio u kvalitetu ponude i infrastrukturu jer se marine od osamdesetih naovamo nisu puno promijenila, a kvaliteta je opala. Tu mislim na restorane, nautičke sadržaje u marinama, od najosnovnijih stvari do ponude za veće jahte kojima fali infrastruktura.

 

Hobi u kojem uživam

Odjedrili ste izvrsnu regatu ove godine?

Richard Vojta: Kada smo prvi put nastupili na Uskršnjoj regati, brod nam je bio nov i neispitan, sve je bilo novo, a i nismo dobro poznavali akvatorij. Prošla godina nije bila tako uspješna jer smo imali neke probleme, a ove smo godine nastupili s vrlo dobrom posadom, sve je išlo glatko i bez grešaka.

Jedrite s mješovitom posadom u kojoj je dosta stranaca?

Richard Vojta: Da, s nama jedre Christian Binder iz Austrije i Lucas Brun iz Brazila. Na važnim regatama poput ove koja nam je vrlo bitna obično je pola posade međunarodno, a na manjim regatama smo uglavnom mi Česi na brodu, najčešće osmorica, uz dva stranca. Bitno je napomenuti kako stranci u našoj posadi ne jedre kao profesionalci, jer je moja žena Brazilka, pa su to većinom naši prijatelji od kojih sam godinama u Brazilu učio jedriti.

Jedrite veći broj regata na Jadranu. Kako to stižete i koliko trošite na jedrenje?

Richard Vojta: Odjedrimo između deset i dvanaest regata. Mogu odvojiti toliko vremena jer to jako volim, to je moj hobi u kojem uživam. Za sada ne razmišljamo o drugim projektima u jedrenju jer moja djeca stižu iz Brazila, ali smo sigurni da ćemo nastaviti ovaj postojeći. Inače ne brojimo koliko potrošimo na jedrenje jer je to hobi i nemamo budžete u klasičnom smislu.

Čime se inače bavite?

Richard Vojta: Brodovima i transportom, u prvom redu međunarodnim transportom na rijekama poput Elbe u Njemačkoj, a drugi dio su turistički izleti u Pragu.

Što očekujete u finalu?

Richard Vojta: Teško je bilo što prognozirati jer je konkurencija izuzetno jaka s odličnim posadama i nitko ne zna što će se sutra događati. Vidjet ćemo. Međutim, za mene su favoriti Mate Arapov i Karlo Kuret, kao i Rober Sandalić koje jako poštujem.

 

Nadam se pobjedi

Jedriš u zvijezdi, radiš gumenjake, vrlo skoro ćeš postati otac po prvi put, i evo te ponovno na Uskršnjoj. Je li ti dosadilo?

>Mate Arapov: Nije ni najmanje, došao sam baš s guštom ovdje na regatu i kako natjecanje ide dalje mislim da ćemo biti sve bolji i sve mi je veći gušt. Jedva čekam sutra zajedriti, a najviše me veseli to što ćemo svi jedriti na istim brodovima.

Koji su ti sada životni prioriteti?

Mate Arapov: Prvo žena, pa 'štela'. Plan mi je ako pronađem sponzora odjedriti ove godine svjetsko i europsko prvenstvo, i još jednu do dvije pripremne regate. Treba mi oko tri tisuće eura za svaku od tih regata, što mi je danas teško osigurati.

Mateusz Kusznierewicz, olimpijski pobjednik i višestruki svjetski prvak u klasama finn i zvijezda mi je kazao kako je njegov plan troškova za nastup u Londonu oko 250.000 eura godišnje. Što ti misliš da možeš postići s tako skromnim sredstvima?

Mate Arapov: Lani sam prvi put nastupio na svjetskom prvenstvu i osjetio kakva je konkurencija u zvijezdi. Danas mogu kvalitetno sagledati o čemu se radi iz jedne druge perspektive. Mislim da bi se uz minimalna ulaganja mogao 'voziti' puno bliže najjačim jedriličarima nego do sada. Realno procjenjujem da bismo ove godine mogli biti među dvadeset najboljih svjetskih posada u zvijezdi, s čim bih bio zadovoljan. Možeš trošit puste milijune, ali ja smatram kako treba biti skromniji, realno sagledati situaciju i puno raditi.

Svi pričaju o olimpijskoj medalji, nakon dvije odjedrene Olimpijade, što ti smatraš da je potrebno napraviti da se ostvari taj cilj?

Mate Arapov: Treba se baviti samo svojom olimpijskom klasom, a ne ovo što ja sve radim... Treba se posvetiti tom cilju - imam izvrstan primjer Vasilija Žbogara s kojim sam proveo posljednja dva zadnja ciklusa, treba živjeti kao što on živi i onda se može doći do medalje.

Jako si uspješan i u krstašima. Što je po tebi bitno za imati dobar rezultat na ozbiljnoj regati poput ove?

Mate Arapov: Treba skupiti dobru ekipu i dobro pripremiti brod i na kraju dobro jedriti, prilično je jednostavno. Na bitnim pozicijama treba pronaći dobre ljude. Bitno je da nema previše pametovanja, da se svi dobro međusobno slažu i da nema velike nervoze dok se jedri - i da se zna na kraju čija je zadnja i tko o svemu odlučuje. Također je jako bitna priprema broda, treba ga dobro srediti što se posebno odnosi na jedra i pripremu dna, i to je to.

Jedrio si s mnogim jedriličarima, Hajdinjakom, Kuretom, Stipanovićem..., tko ti najviše odgovara?

Mate Arapov: To je teško pitanje..., najviše mi odgovara krug ljudi s kojima sam proveo cijeli život, s njima sam naučio raditi, a ovo što sam jedrio s Karlom i Darkom je bilo kratkoročno, i mislim da nam je bilo potrebno više vremena za bolje rezultate. Svi oni su jako dobri u nekim segmentima. Ipak, najležernije i najopuštenije se osjećam vremena za bolje rezultate. Svi oni su jako dobri u nekim segmentima. Ipak, najležernije i najopuštenije se osjećam s ljudima s kojima cijeli život jedrim.

Kako ti idu gumenjaci?

Mate Arapov: Za sada idu dobro. Do sada smo prodali osamnaest komada i svaki novi prodani primjerak nam je velika reklama. Imamo čak i interes od jedne sjevernoafričke države za narudžbu većeg broja primjeraka za njihovu obalnu stražu.

A Mozak, tvoja osammetarska jedrilica koju si sam izgradio?

Mate Arapov: Nažalost, imam sve manje i manje vremena da se tome posvetim. Neke regate koje sam prije jedrio s Mozgom sada jedrim i na drugim brodovima, i boli me duša kada ga vidim na kopnu dok čeka da bude 'osedlan' i da poludi po moru. Zajedno sa svojim prijateljima potrošio sam ogromnu količinu vremena, volje snage i žao mi ga je vidjeti da stoji ispred Mornara, i siguran sam da ni on ne uživa kao ni ja.

Veliki si zaljubljenik u more i plovidbu, osim jedrenja, kako će izgledati tvoja slijedeća 'đita'?

Mate Arapov: Naoštrit ću udice, uzeti masku i peraje za uhvatiti ješku i ribolov, gradela, dobra spiza, uživanje sa ženom i djetetom i ne puno daleko. Treba se odmarati i tu ne preferiram puno jedrenja.

Prognoza za sutrašnje finale?

Mate Arapov: Nadam se da ćemo pobijediti.

 

Degustacija vina plavac mali

Večeras su u Lođi članovi klastera "Grozd plavac mali" i Udruge "Plavac mali Zagreb" predstavili svoj rad na promociji vina od sorte plavac te zaštiti i popularizaciji ove autohtone sorte grožđa. Gostima se obratio gosp. Velimir Bohač koji je u nekoliko uvodnih riječi upoznao s osnovnim ciljevima djelovanja te okupljene goste pozvao na kušanje vrhunskih vina ove sorte.

 

Dvoboj kulena i pršuta

Predzadnju večer XIII. Uskršnje regate Slavonica nam je priuštila slavonske specijalitete uz glazbu Slavonia banda. Bila je to prava borba majstora Paganinija na pršutu i slavonskih delicija! U moru okusa i mirisa koji su nas obuzeli ostali smo bez riječi pa vam donosimo par fotografija.

 

Jedrim kroz život

Zanimljiv je Vaš put prema potpunoj predaji fotografiji. Nakon dvije godine studija prava, upisujete Višu ekonomsku školu, da biste apsolvirali na vanjskoj trgovini. Koji je bio ključan trenutak u kojem ste zaključili da ste i u duši i po vokaciji umjetnik i da je Vaše poslovno opredjeljenje vezano isključivo uz fotografiju?

Zanimljiv je Vaš put prema potpunoj predaji fotografiji. Nakon dvije godine studija prava, upisujete Višu ekonomsku školu, da biste apsolvirali na vanjskoj trgovini. Koji je bio ključan trenutak u kojem ste zaključili da ste i u duši i po vokaciji umjetnik i da je Vaše poslovno opredjeljenje vezano isključivo uz fotografiju?

Kulturna baština Vaš je prioritet po kojem ste poznati široj javnosti i za koji ste nagrađivani brojnim nagradama. Jeste li se ipak okušali i u nekim drugim pravcima, npr. portretiranju?

Ivo Pervan: Moj sistem rada je takav da snimam sve što smatram lijepim, izvornim, normalnim…

Autor ste fotografija na brojnim turističkim publikacijama. Kakav je osjećaj predstavljati Hrvatsku turistima koji njene prirodne ljepote tek trebaju otkriti? Što je to što im svojim fotografijama poručujete?

Ivo Pervan: Velik je osjećaj ponosa kada predstavite svoju zemlju. Ponosan sam što sam to radio posljednjih 15ak godina po najvećim svjetskim metropolama putem izložbi, knjiga, plakata, prospekata, CD-a i dr. Taj ponos je nemjerljiv. Nitko nikada neće znati što sam sve i kako doživio, osim malog broja ljudi iz naših veleposlanstava. Upravo zahvaljujući njima sve se to i ostvaruje. I nitko nikada neće doznati koliko stranih ljudi je došlo u Hrvatsku samo zbog tih mojih aktivnosti. Nije ni bitno. Zato znam nešto drugo, a to je da smo svi mi svaki put bili ponosni što smo Hrvati i što se možemo predstaviti svijetu takvom ljepotom kakvu smo im pokazali, donijevši je iz naše zemlje.

Poznato je da ste za neke od turističkih plakata i nagrađivani?

Ivo Pervan: Formalno oko 30-40 ih je nagrađeno, ali ovo što sam prije nabrojao je puno veća nagrada.

Osim brojnih kalendara na kojima su Vaše fotografije, za što ste također dobitnik brojnih nagrada, Vaše fotografije glavni su motivi i više od 3000 razglednica. Upravo zahvaljujući njima zaista možete reći da su fotografije koje ste snimili stigle u sve dijelove svijeta?

Ivo Pervan: To je istina i to je vrlo važno. Najvažnije. Zašto? Zato što je umjesto mene ili nas otišla slika. A slika je vrsta novog pisma, novog jezika. Izuzetno jako sredstvo komunikacije. Zamislite, te slike obiđu cijeli svijet i svih vide i razumiju, a da nitko niti jedne jedine riječi ne mora izgovoriti. A pročitane su i ostavljaju poruku.

Surađujete i s brojnim hrvatskim magazinima, u kojima svojim fotografijama predstavljate ljepote naše zemlje. Javljaju li Vam se čitatelji koji su prvi susret s Vašim djelima imali upravo kroz magazine?
Ivo Pervan: Ponosan sam na to što surađujem s najpoznatijim hrvatskim, ali isvjetskim časopisima. Uskoro će "GEO" objaviti veliku reportažu o Hrvatskoj s mojim slikama. Ljudi mi se često javljaju, a i na ulici me prepoznaju i zaustavljaju. Čestitaju mi često, vrlo često.

Do sada ste izdali brojne autorske foto-monografije i održali velik broj izložbi. Koju biste od svojih monografija posebno izdvojili kao onu za koju Vas vežu posebne emocije?
Ivo Pervan: Izdao sam tridesetak autorskih i šezdesetak koautorskih izdanja u formi knjige. A koja mi je najdraža? Zamislite da imate toliko djece i da vas netko pita koje vam je najdraže, što biste mu rekli?

Možete li izdvojiti i izložbu svojih radova koja Vam se posebno urezala u sjećanje?
Ivo Pervan: Sve što bih Vam rekao nedovoljno je da bi se shvatilo. To treba vidjeti i doživjeti. Zamislite kada vam u Briselu na izložbu dođe cijeli europski vrh. U Strasbourgu također, u Beču, Rimu, Parizu, Oslu, Stockholmu, Sidneyu, Melbournu, Cape Townu.. Kada ste prvi Hrvat koji izlaže u Aleksandrini, najstarijoj biblioteci u Aleksandriji, kada u Kopenhagenu u Gradskoj vjećnici 450 članova diplomatskog zbora dočekate i sa svima se rukujete, kada vam u Tokiju ili Hong Kongu izložbu dnevno pogleda 15.000 ljudi. Brojka je točna - 15.000 ljudi dnevno! Kada mi u Tokiju na otvaranju izložbe naš kompletan Lado u hrvatskim narodnim nošnjama otpjeva 2 pjesme, a Japanci i naši ljudi plaču. Kako i ne bi plakali kada u isto vrijeme vide i čuju ogromnu ljepotu koju smo im donijeli iz naše male zemlje? Odjednom postanete veliki. Eto, kako da onda nešto izdvojim?

Nedavno je predstavljena foto-monografije "Ljubuški - oaza Hercegovine". Koliko ste dugo radili na njoj i što na predstavlja u Vašem opusu?
Ivo Pervan: Predstavljena je knjiga o Ljubuškom, a prije neki dan i ona o Širokom Brijegu. Uskoro, krajem travnja bit će predstavljena i foto-monografija Hercegovine. Prije 4 godine počeo sam to sve obrađivati. Naradio sam se, ali i tu sam došao do divnih spoznaja o našim ljudima koju su stvarno krasni, čestiti, pošteni i radišni. Putovnicu, normalno, nosim sa sobom, međutim, što se mene tiče, ne treba mi jer me uopće ne interesiraju administrativne crte između moje Damacije i naših ljudi koji tamo žive. Pa to su isti ljudi, isto govore i pišu, iste su vjere kao i mi i trebamo držati do njih, cijeniti njihovu postojanost, hrabrost i zajedništvo.

S kojim ćete se fotografijama predstaviti na izložbi u sklopu Uskršnje regate?
Ivo Pervan: Na ovoj izložbi je dio slika iz opusa "Boje Hrvatske" - izložbe koja je obišla svijet. Ovo je samo 20 od ukupno 60 motiva te izložbe.

Postoje i posebne spone koje Vas vežu upravo uz Hvar?
Ivo Pervan: Hvar je za mene naš najljepši, najslikovitiji otok. Dugo bi trajalo kada bih počeo objašnjavati svoj stav, ali to je istina. Na žalost niti Hvarani niti nadležne osobe na nivou države koje bi to trebale shvatiti, vidjeti i iskorititi, jednostavno toga nisu svjesni, niti to vide. Na žalost, takvu ljepotu i posebnost se uklapa u prosječnu hrvatsku turističku ponudu. A vjerujte mi, Hvar je svjetski, isto kao i Vis ili Korčula.

Pratite li jedrenje?
Ivo Pervan: Već 11 godina snimam ACI-jeve Match Race natjecanja i poznajem se s najboljim hrvatskim, ali i svjetskim jedriličarima. U pravilu su to krasni ljudi i osobe.

Hoćete li ovih hvarskih dana možda i zajedriti s našim jedriličarima?
Ivo Pervan: Idrin ja već odavno, kroz život. A ako Bog da i još ću…

 

Pjesma, ples i urnebes

Poznati ste po svojim vedrim i zabavnim nastupima. Kakva su iskustva s nastupima na ovakvim sportskim događanjima?

Maja Šuput: Nosim vrlo lijepe uspomene sa nastupa takve vrste, jer su ljudi sportskog duha uvijek puni energije i pozitivnih vibracija, što se uvijek na takvim nastupima i osjeti.

Uskršnja regata poznata je kao jedna od najveselijih i najbrojnijih regata u Hrvatskoj. Kakav repertoar pripremate za naše jedriličare i goste?

Maja Šuput: Pripremamo sve što vole mladi, zabavno, vedro, veselo, uglavnom, pripremamo pjesmu, ples i urnebes.

Uskoro Vam izlazi i novi, 5. album. Kad se očekuje njegov izlazak?

Maja Šuput: Ne bih se obavezala datumima i rokovima, kada budem smatrala da je dovoljno dobar tada će i izaći.

Hoće li mu prethoditi najavni singl?

Maja Šuput: Jedan od najavnih singlova je pjesma " Neuzlječivo ", s kojom se predstavljam na HRF-u, u kojoj sam ostvarila suradnju sa Romskim sastavom Romalen.

Tko su autori na novom albumu?

Maja Šuput: Kao i uvijek provjerena i dobra ekipa.. Denis Dumančić, Fayo, Miro Buljan, Neno Ninčević, Branimir Mihaljević..

Tko su autori koji su Vam tijekom dosadašnje karijere napisali pjesme koje posebno volite?

Maja Šuput: Svi gore navedeni

S kojim kolegama glazbenicima volite surađivati?

Maja Šuput: S dečkima iz svoga benda

Hoće li na novom albumu biti i koji duet?

Maja Šuput: Sa sigurnošću mogu reći da je to duet, tj. suradnja sa sastavom Romalen, koji mi je posebno drag. Autori pjesme su Denis Dumančić i Fayo.

Kako teku pripreme za Radijski festival? S čijom pjesmom nastupate?

Maja Šuput: Upravo smo u pripremama za snimanje videdo spota.

Očekuje li Vas poslije Uskršnje regate neki nastup koji biste posebno izdvojili?

Maja Šuput: Svaki moj nastup je poseban za sebe, a obzirom da su nam gotovi svi termini puni do kraja godine uživam u svakom odlasku na put i u zabavljanju ljudi, gdje god i za koga nastup bio.

Hoće li izlazak novog albuma pratiti i turneja na kojoj ćete ga promovirati? Maja Šuput: Moja tuneja traje već 10 godina, koliko traje i moja glazbena karijera

Imate li vremena za plesne aktivnosti u plesnoj školi koju ste otvorili sa svojim partnerom iz TV showa "Ples sa zvijezdama" u kojem ste postigli sjajan uspjeh?

Maja Šuput: Nemam baš previše vremena za aktivnosti, no za školu kao takvu uvijek ga se nađe. Uz dobru organizaciju i Ištvana kao glavnog trenera sve se može.

Osim plesa i nastupa za koji morate biti u top formi, bavite li se nekim sportom?

Maja Šuput: Ne. Moj sport je svaki nastup na pozornici.

Što biste poručili profesionalnim jedriličarima, ali i onima kojima je jedrenje hobi, koji već godinama nastupaju na Uskršnjoj regati?

Maja Šuput: Poručila bi im da žive zdravo, da se nakon napornog dana na moru, opuste, vesele i zabavljaju, i da na svaku slijedeću zabavu pozovu Maju Šuput.

Koncert Maje Šuput, subota 21h -Hotel Amfora

 

Trijumf Karla Kureta

Sjajne posade, odlična flota Salona 37, vjetar koji je zadovoljio jedriličare i regatni odbor obilježili su današnji, zadnji dan Uskršnje regate. Četiri neizvjesna plova okončala su još jednu sjajnu manifestaciju, uz rutinski i vrhunski odrađen posao velikog tima Alena Kustića koji zaista zaslužuje sve pohvale.
Započelo je poprilično lagano. Prvi plov održan je čim su prvi trzaji nadolazećeg maestrala popunili Pakleni kanal. Jedan od favorita, Mate Arapov imao je naizgled lagan posao. Međutim, vjetar se u toj regati ozbiljno poigravao s jedriličarima, desna strana mučila je taktičare, a lijeva je bila favorizirana u krmu zbog nešto jačeg vjetra i povoljnog zapadnog kurenta. Start druge regate održan po lijepom maestralu koji je popunio cijelo regatno polje. Lijeva strana ponovno se pokazala kao dobitna kombinacija, a Leo Lemešić je riskantnim startom uz bovu osvojio i prvu orcu i cijelu regatu uz match race okršaj s Karlom Kuretom koji je rezultirao kaznenim okretom za Karla i Lemešiću osigurao pobjedu. U međuvremenu vjetar je malo pojačao, a regatni odbor odlučio se za produženje kursa.. Od samog starta treće regate, prošlogodišnji pobjednik Robert Sandalić Cipe zauzeo je vodeću poziciju, start po sredini, malo lijevo, pokazao se kao puni pogodak, a njegova pobjeda dodatno je zakomplicirala kalkulacije o pobjedniku.
Regatni odbor je premještanjem regatnog kursa ispred Hvara natjecanje učinio još zanimljivijim, uz jak istočni kurenat start je bio posebno zahtjevan, a pobjedu je moglo odnijeti čak šest posada. Nakon što je Arapov prestupio na startu, Karlo Kuret imao je u prvoj orci zadatak izaći na kraj s Lemešićem i Sandalićem, direktnim konkurentima za pobjedu. Odlična procjena laylinea donijela mu je vodstvo i prvo mjesto u konačnici. Karlova je posada posao odradila bez greške. Uzbudljivi finiš u gradskoj luci dodatno je zakomplicirao borbu za ostale osvajače mjesta na podiju, a Sandalić se nošen dobrim vjetrom probio na treće mjesto, dok je drugo pripalo češkoj posadi s Bohemije predvođene Richardom Vojtom.

Vidimo se sljedeće godine na XIV. Uskršnjoj regati!

 

Šampanjac na rivi

Slavilo se danas nakon završetka finala i povratka jedriličara na hvarskoj rivi. Sretna i nasmiješena lica bila su najbolji pokazatelj da je još jedna Uskršnja regata uspješno okončana. Čestitke, pohvale, opušteni razgovori i zdravice zadnjeg natjecateljskog dana tradicionalan su prizor koji već 2. godinu za redom razbija tišinu subotnjeg popodneva ispred hotela Riva.
A najveseliji i najsretniji svakako je bio Karlo Kuret koji je otvorio pobjednički šampanjac i nazdravio sa svojom ekipom, kolegama jedriličarima, direktorom i organizatorima regate.

 

Karlo Kuret, pobjednik XIII. Uskršnje regate

"Guštali smo danas bez obzira na rezultat. I na kraju nije moglo ispasti bolje. Malo smo skinuli ruzinu s naših jedriličarskih instikata, izgradili samopouzdanje i stekli sigurnost. Nadao sam se dobrom rezultatu i visokom plasmanu, ali moram priznati, ne i pobjedi. Jer i konkurencija je bila izuzetno jaka. Pa nije ovo bilo kakva regata!"

Karlu Kuretu ovo je prvi naslov prvaka Uskršnje regate. No, zanimljivo je da potječe iz najtrofejnije obitelji koja je nastupala na Uskršnjoj regati, s obzirom da je njegov brat Ivan Ićo Kuret pobjednik regate bio čak dva puta.

 

Robert Sandalić, 3. mjesto

"1. plov startali smo dosta loše. Kad smo ušli u cilj kao deveti, rekli smo sami sebi "Ajme majko, što je ovo?!" Nakon toga smo se malo posložili iako smo imali problema i s 2. startom. No, ipak je bilo malo bolje jer smo završili kao šesti. I nakon što je regatni odbor odlučio da je cilj u Hvaru, a mi tradicionalno ulazimo u Hvar kao prvi, jedrili smo najbolje što smo mogli i ušli drugi, što nam je bilo dovoljno za 3. mjesto."