Pregled XIV. Uskršnje regate - Hvar 2010.

"SUHI" PROGRAM REGATE

SRIJEDA 24.03.2010.
U 16 sati na terasi hotela Riva After sailing party.

ČETVRTAK 25.03.2010.
U 16 sati na terasi hotela Riva After sailing party.
U 20 sat u Lođi (ispred hotela Palace), izložbu slika Antonije Rusković otvorit će gradonačelnik Grada Hvara gospodin Pjerino Bebić. Narukvica obvezna.

PETAK 26.03.2010.
U 16 sati na terasi hotela Riva After sailing party.
Početak večernjeg izlaska započinje u 21 sat u Arsenalu sa događanjem NOĆ PLAVCA MALOG (prodajna izložba i degustacija vina) Udruge Plavac mali uz zakusku FORSKA SPIZA, specijalitete naboljih hvarskih kuhara uz sir i pršut ručno rezanog od priznatog majstora Paganinija i uz glazbu Slavonija band-a. Narukvica obvezna.

SUBOTA 27.03.2010.
Ispijanje šampanjca s pobjednikom regate očekuje se oko 15 sati na terasi hotela Riva uz After sailing party.
U 19.00 u Katedrali sv. Stjepana počinje koncert Faroskih kantadura.

Proglašenje pobjednika i dodjela nagrada najboljima održat će se u Lođi s početkom u 20.00 sati uz prigodni program.
Prijevoz marina Palmižana - Hvar, dnevno 15 vožnji sa brodicama, od 07-01 sati, prema objavljenom rasporedu. Shuttleovi Hvar-Palmižana idu svaki puni sat u periodu 16-22.00 h. Dodatne informacije g.Krešimir Radinić 099 6292257 ili g.Mladen Sinožić 098 217 8407.

Svaki dan možete saznati dodatne informacije u Biltenu i na www.uskrsnja-regata.com.

 

Poslovna suradnja pretvorena u prijateljstvo

I ove godine nastavlja se uspješna suradnja Uskršnje regate i Sunčanog Hvara. Kakva su Vaša iskustva po pitanju ove sportsko-poslovne suradnje?
Toni Damjanić: Naša suradnja je više nego uspješna i izuzetno nam je drago da ćemo biti domaćini i 14. Uskršnje regate u Hvaru. Zahvaljujemo organizatorima na povjerenju i vjerujemo da će i ove godine sve proteći u najboljem redu. Užitak je surađivati s profesionalnim timom na čelu sa gospodinom Paštrovićem. Naša poslovna suradnja se tijekom godina pretvorila u prijateljstvo, tako da Sunčani Hvar i Uskrašnja regata imaju poseban odnos na koji smo izuzetno ponosni.

S obzirom da Uskršnja regata na neki način otvara turističku sezonu u Hvaru, koliko je upravo boravak sportaša i gostiju regate prilika za ponovno pokretanje nekih sadržaja koji su mirovali tijekom zime?
Toni Damjanić: Za Sunčani Hvar Uskršnja regata na neki način označava početak sezone, hoteli su puni, Hvar oživi u svakom pogledu. Stoga se regati u Hvaru vesele svi, od nas hotelijera do lokalnog stanovništva. Zima na otoku je jako duga i jako teška, zato je oživljavanje predsezone od iznimne važnosti za Hvar i regata u tom smislu ima veliku važnost. Šteta je da Hvar živi samo u špici sezone i svi se moramo potruditi gostima otkriti čari otoka u svim godišnjim dobima, a Uskrs je osobito zanimljiv i bogat tradicionalnim događanjima koji mogu biti turistički atraktivni.

Koristi li Sunčani Hvar u svojim promotivnim aktivnostima i činjenicu da je jedan od glavnih sponzora Uskršnje regate?
Toni Damjanić: Činjenica da se Uskršnja regata događa upravo na Hvaru je privilegij, s obzirom da organizator ima toliko mogućnosti odabira, To što nam je opet povjereno domaćinstvo mi u Sunčanom Hvaru doživljavamo kao potvrdu da smo do sada opravdali povjerenje ali i obavezu da iz godine u godinu budemo na 'visini zadatka'. Svakako je domaćinstvo ovakvog događaja referenca koju koristimo i u promotivne svrhe.

Kakvi su planovi Sunčanog Hvara s obzirom na općepoznatu gospodarsku situaciju za ovogodišnju sezonu?
Toni Damjanić: Ovo je vrijeme velikih izazova za hotelijere i Sunčani Hvar tu nije izuzetak. No sada smo u potpunosti skoncentrirani na što kvalitetniju pripremu nadolazeće sezone. Teško je predvidjeti kakva nas sezona očekuje, no dosadašnje najave ohrabruju.

Na koji način planirate dodatno privući turiste?
Toni Damjanić: Osim kvalitetom smještaja i usluge, gostima želimo ponuditi cjelovito iskustvo destinacije i što brži i kvalitetniji prijevoz do/od destinacije. U tom smislu imamo bogat program izvan-hotelskih aktivnosti za goste, tzv program doživljaja Hvara, kako bi naši gosti doista mogli iskusiti sve specifičnosti Hvara, od prirodnih ljepota, preko gastronomskih do kulturnih užitaka …Sunčani Hvar za svoje goste brine od trenutka dolaska u Split i time im nastojimo olakšati dolazak na otok.

Uspoređujete li Hvar kao jednu od vodećih hrvatskih turističkih destinacija danas i prije 5 godina što biste izdvojili kao značajan napredak?
Toni Damjanić: Očita je pozitivna promjena u kvaliteti hotelskog smještaja a time i u strukturi gostiju. Hvar danas možda ima manje gostiju no sada su to gosti znatno više platežne moći, pa time i bolji potrošači.
Od masovnog turizma Hvar se postupno okreće kvalitetnom, a ne elitnom turizmu kako se često govori. Sunčani Hvar u svom sastavu ima 3 hotela s 4 zvjezdice koji nisu dostupni baš svakome, no ne treba zaboraviti da imamo niz hotela sa 3 i 2 zvjezdice koji su cjenovno prihvatljivi…Hvar i dalje nudi ponešto za svakoga, no kvaliteta i raznovrsnost usluge poboljšava se iz godine u godinu, i to je svakako pozitivan pomak iako još ima dosta prostora za napredak.

Jeste li se kao dio koje posade i Vi okušali u natjecateljskom dijelu regate?
Toni Damjanić: Na žalost još ne, no nikad nije kasno.

 

Nagrade

I. 75.000 HRK (bruto) - Privredna banka Zagreb
II. putovanje na Kubu za 2 osobe - PBZ Card + 15.000 kn na American Express kartici- American Expreess Limited
III. 15.000 HRK (bruto) + 10 ENC uređaja (po 500 kn)- PBZ Leasing i Autocesta Rijeka-Zagreb
IV. 6 međunarodnih povratnih zrakoplovnih karata - Croatia Airlines
V. 10 mobitela Samsung GMUSIC 5650 - T- Hrvatski telekom
VI. tjedan dana hotelskog smještaja za 2 osobe - Sunčani Hvar
VII. 10.000 HRK kasko osiguranje - Generali osiguranje
VIII. 10.000 HRK (bruto) - BDS
IX. 10.000 HRK (bruto) - Lexus
X. 10.000 HRK proizvodi GAASTRA
XI. škola jedrenja + vino - JK ANA i Poljoprivredna zadruga SVIRČE

 

Generali osiguranje voli i podupire jedrenje

Još je jedno poslovno-sportsko prijateljstvo stvoreno na Uskršnjoj regati. Već osam godina druže se regata i Generali osiguranje. Uz zajedničku potporu sportu tijekom regate, Generali osiguranje podupire razvoj jedriličarstva i posebnim programima osiguravateljnih usluga namijenjenih nautičarima tijekom cijele godine. Dott Michele Cirieco, predsjednik Uprave Generali osiguranja podijelio je s nama razmišljanja o Uskršnjoj regati, Generali osiguranju kao njenom sastavnom dijelu već dugi niz godina te dokazanom prijateljstvu koje jača svakom novom regatom…

Generali je već osmu godinu jedan od glavnih sponzora Uskršnje regate. Kako je došlo do suradnje?

Dott Michele Cirieco: Generali tradicionalno podupire značajna sportska događanja, ali uvijek uz osobiti senzibilitet prema jedriličarskom sportu. U tom svijetu ime Generali ponajviše se vezuje uz poznatu tršćansku regatu Barcolana, stoga su značaj i ugled Uskršnje regate bili pravi razlozi za uspostavu sada već dugogodišnje suradnje.

Što je bilo presudno da Generali postane stalni sponzor i veliki prijatelj Uskršnje regate?

Dott Michele Cirieco: Uloga sponzora Uskršnje regate omogućila je Generali osiguranju da postane dobro znano ime među hrvatskim nautičarima i vlasnicima brodica, za koje imamo poseban program osiguravateljnih usluga, a koji nam zauzvrat u sve većoj mjeri povjeravaju svoju osobnu i financijsku sigurnost, prepoznavajući stabilnost jedne od vodećih osiguravateljnih grupacija u svijetu.

Kakva su Vaša sponzorska razmišljanja o regati? Koje dijelove biste izdvojili kao posebno dobre, a koje kao one na kojima je po Vašem mišljenju potrebno još malo poraditi?

Dott Michele Cirieco: Uskršnja regata pouzdana je platforma koja pruža kvalitetnu percepciju društva Generali i vrijednosti koje promoviramo. Značaj medijskog dosega sljedeća je prednost koja nam omogućava unaprijeđenje poslovnih rezultata, osobito u segmentu osiguranja plovila. Ipak, može se reći, ono što posebno teško pada jest brzi povratak u poslovnu svakodnevicu, što je razlog zbog čega svi željno iščekujemo svako novo izdanje Uskršnje regate.

Kakvi su komentari Vaših poslovnih partnera s obzirom da je ova regate poznata kao regata jakog poslovnog značaja?

Dott Michele Cirieco: Kako zbog rasprostranjenosti naše grupacije naši brojni partneri dolaze iz raznih zemalja, svima je zajedničko jednako oduševljenje koje dijele prema Uskršnjoj regati. Posebno je zadovoljstvo kada uspješne poslovne odnose možete nadgraditi i pozitivnim osobnim dojmovima, što samo jača međusobnu suradnju.

Što očekujete od ove, 14. Uskršnje regate?

Dott Michele Cirieco: Očekujem još jednu veliku feštu jedriličarskog sporta i atraktivno regatavanje, čega na Uskršnjoj nikada ne nedostaje. Pridodajte k tome dobre prijatelje i ljepote otoka Hvara - treba li još koji razlog za Uskršnju regatu?

 

Nema izgovora, želimo obraniti prošlogodišnju pobjedu!

Karlo Kuret, pobjednik prošlogodišnje, 13. Uskršnje regate veliko je sportsko ime isto tako poznatoga sportskog prezimena. Rođen u Splitu 1970. godine, diplomirani inženjer strojarstva i brodogradnje član je JK Labud iz Splita i uspješan sudionik brojnih natjecanja, od čega su čak četiri Olimpijske igre.

Dugogodišnju sportsku karijeru započeo je u klasi optimist u matičnom klubu Labud. Slijedi klasa laser u kojoj od 1986. do 1988. godine nosi titulu juniorskog prvaka države. 1988. godine osvaja drugo mjesto na prvenstvu Balkana i treće mjesto na Juniorskom prvenstvu Europe u Austriji. Nakon klase laser posvećuje se klasi finn u kojoj 1991. god. osvaja 4. mjesto na Juniorskom prvenstvu Europe i započinje pripreme za svoju prvu Olimpijadu u Barceloni 1992.godine. Nakon nekoliko uspješnih i natjecateljski aktivnih godina, slijedi 1995. - godina u kojoj Karlo ulazi među 10 najboljih! 1996. godine osvaja 4. mjesto u konkurenciji 72 najbolja natjecatelja na Seniorskom prvenstvu svijeta u francuskom La Rochelleu. Nastavlja nizati uspješne rezultate, ali se 1997. godine nakon završenog studija odlučuje okušati i u projektu razvoja jedara za klasu finn. Samo godinu kasnije, novo jedro pobjeđuje na Svjetskom prvenstvu u Grčkoj, a danas ga koristi više od trećine najuspješnijih svjetskih jedriličara u ovoj klasi.

U travnju 2000. na Palma de Mallorci u konkurenciji 68 jedriličara iz 25 zemalja Karlo- osvaja europsko srebro ostvarivši tako svoj dugogodišnji san. No, nastupi na Olimpijskim igrama imaju svoj poseban značaj, Karlo je nastupio na njih ukupno četiri: 1992., 1996., 2000. i 2004.godine…
Puno je podataka o ovoj uspješnoj sportskoj karijeri i ostvarenim rezultatima, ali okrećemo se budućnosti, novim nastupima i nastavku nizanja dobrih rezultata…

Pobjeda na prošlogodišnjoj Uskršnjoj regati samo je jedan u nizu velikih sportskih rezulatata Vaše zaista impresivne jedriličarske karijere?
Karlo Kuret: Svakako. Naime, poznato je svima da je jako "slatko" biti najbolji doma. Nemaju baš svi uvjete i šansu iskazati se u pravom jedriličarskom sportu-olimpijskom jedrenju što ne znači da nisu vrsni jedriličari. Zato pobjediti Uskršnju regatu i to u postojećem formatu gdje se razigrava u istim brodovima ima posebnu težinu u hrvatskoj jedriličarskoj obitelji.

Iza Vas su nastupi na čak 4 Olimpijade, na brojnim svjetskim i europskim natjecanjima. Možete li izdvojiti najuzbudljivije trenutke iz karijere i one koje pamtite kao posebno emotivne?
Karlo Kuret: Svaka Olimpijada je zasiguro sportski događaj broj jedan, bez konkurencije. Posebno za "male" sportove kada ti mali sportovi konačno dobiju punopravan status i trenutak pune medijske pažnje. Stoga je, htjeli vi to ili Ne, na vama izniman teret pritiska koji se stvori, ponavljam, htjeli vi to ili ne… Naravno da ću pamtiti cijeli život moju zapravo zadnju pravu regatu u FINN-u, zadnji plov na OI u Ateni u koji sam ušao kao četvrti s 3 boda zaostatka za Poljakom. Na startu sam ga imao, "prošao preko njega" ali mi se u hrpi brodova poslije starta izvukao, izmakao kontroli, a s tim i šansa da uzmem tu medalju koja još jedino nedostaje hrvatskom jedrenju.

Na koliko ste ukupno Uskršnjih regata sudjelovali?
Karlo Kuret: Samo na dvije. Svi koji su ili su bili u olimpijskom jedrenju znaju da se Uskršnja regata redovito preklapa (preklapala) s regatom na Palma de Maliorci, nezaobilaznoj stanici svakog ozbiljnog jedriličara u olimpijskim klasama. Nakon moje olimpijske karijere, skoro sam 3 godine bio van zemlje kao član talijanske Americas Cup ekipe +39 Challenge.

Kada Uskršnju regatu uspoređujete s ostali značajnim regatama u zemlji i inozemstvu na kojima ste sudjelovali, kakve su impresije?
Karlo Kuret: Uskršnja regata se isprofilirala kao jedna od najprestižnijh domaćih regata, zasigurno ne slučajno. Tako je i vani. Onaj tko može, zna i želi voditi neki ozbiljan projekt zasigurno će uspjeti.

Što biste eventualno sugerirali organizatorima Uskršnje regate?
Karlo Kuret: Samo da ne posustajete. Imajte viziju kao i dosad i realizirajte je kao i svih ovih proteklih godina.

Imate li vremena uključiti se u organizaciju domaćih regata i natjecanja s obzirom na praktično znanje i iskustvo koje ste stekli svih ovih godina?
Karlo Kuret: Ja sam već duboko uključen u organizacije regata što ih moj Labud organizira a ove godine toga ima zaista jako puno. Voditelj sam projekta Split Olympic Sailing Week 2010, u organizacijskom sam odboru i Europskog prvenstava za FINN-ove, svjetskog veteranskog prvenstva za Finn-ove, kao i Mrdujske i Viške regate.

Odgovara li Vam Uskršnja regata po modelu natjecanja - broju jedrenja i kriteriju prema kojem se ulazi u finale?
Karlo Kuret: Sto jedriličara-sto mišljenja! No, bitno je samo jedno, da se pravila igre znaju unaprijed i da su transparentna. Kome ne paše...ne mora jedriti. Mislim da ste kao organizator do sada dokazali da ne vučete poteze brzopleto i na svoju ruku već da itekako osluškujete razmišljanja i malih i "velikih" jedriličara.

Mijenjate li često ekipu s kojom jedrite na domaćim natjecanjima ili je to standardna postava?
Karlo Kuret: Ja sam se tek prošle godine ozbiljnije uključio u regate krstaša. Kada kažem da sam se ozbiljnije uključio to podrazumjeva da moraš imati kvalitetnu jezgru ekipe, a da se onda od prilike do prilike mogu pojedini članovi i mjenjati, ali da to nema posljedice na izvedbu odnosno rezultat. Standardni su Željko Perović Huck, braća Ivan i Goran Ivanković, Ante Ćesić a često su tu i Tonći Antunović Graja, Duško Vilhar, Ljubo Jerčić, Vlado Moćan i da ne nabrajam dalje da koga ne izostavim...

Kako ste se pripremili za ovogodišnji Uskršnju regatu i kakva su očekivanja? Branite prošlogodišnji naslov?
Karlo Kuret: Pa ne mogu se pohvaliti da smo se baš nešto posebno pripremali za ovogodišnju Uskršnju. Namjeravamo se pojaviti u novom, većem brodu ali projekt malo kasni...U svakom slučaju, nema izgovora, želimo obraniti prošlogodišnju pobjedu !!!

 

SPORTSKI PROGRAM REGATE

UTORAK 23.3.2010.
Registracija u Lođi.

SRIJEDA 24.3.2010.
U 10 sati "Štap" jedrenje(a) - Crvena i plava skupina.

ČETVRTAK 25.3.2010.
U 10 sati "Štap" jedrenje(a) - Crvena i plava skupina.

PETAK 26.3.2010.
U 10 sati "Štap" jedrenje(a) - Crvena i plava skupina.

SUBOTA 27.3.2010.
U 9 sati finalno pripetavanje na jednakim jedrilicama.
U 20 sati proglašenje pobjednika i dodjela nagrada - Lođa.

Prijevoz marina Palmižana - Hvar, dnevno 15 vožnji sa brodicama, od 07-01 sati, prema objavljenom rasporedu. Shuttleovi Hvar-Palmižana idu svaki puni sat u periodu 16-22.00 h. Dodatne informacije g.Krešimir Radinić 099 6292257 ili g.Mladen Sinožić 098 217 8407.

Svaki dan možete saznati dodatne informacije u Biltenu ili na www.uskrsnja-regata.com.

 

Sastanak skipera označio početak sportskog dijela Uskršnje regate

Na samom početku 14. Uskršnje regate održan je prvi sastanak skipera na kojem je sve sudionike pozdravio Petar Paštrović, direktor regate.

Zbog vremena, ali i "vremena", kako je slikovito pojasnio, ove je godine prijavljeno nešto manje posada te će se u skladu s tim izmijeniti i nekoliko planiranih pravila. Prvo i najvažnije je, da će u finalu ploviti 10 najbolje plasiranih jedrilica po sportskim rezultatima, a 11. posada dobit će tzv. "wild card".

Alen Kustić, predsjednik Regatnog odbora potvrdio je da zbog vjetra situacija nije obećavajuća za prva dva dana regate te da će po svoj prilici već prvi start predviđen za 11:00 h biti odgođen.

Inače, specifičnost ove regate je, kako je rekao Kustić, u tome što će skupine A i B startati zajedno s obzirom da je u te dvije skupine ukupno 13, a u skupini C 9 brodova. Sve dane jedrit će se štap jedrenja, uz vremensko ograničenje od 2 h i 30 min od starta. Zbog vremenskih okolnosti i pomanjkanja vjetra moguće su izmjene kursa te povećanje broja okretaja. Skupina C prema planu jedrit će jedan, a skupine A i B dva kruga. Za ulazak u finale gledat će se rezultati po grupama i svaka skupina imat će svoj poredak. S obzirom da je ovo prva regata po ORC pravilima, na kraju regate objavit će se i over all tj. sveukupni poredak regate.

Ideja je, prema riječima predsjednika regatnog odbora, da finale jedre najbolji jedriličari tj. jedrilice i timovi koji se natječu na zahtjevnijim IMS natjecanjima.

U ime Odbora za prosvjede njegov predsjednik Daroslav Makjanić ponovio je standardnu proceduru u slučaju prosvjeda i naglasio da je vremensko ograničenje za predaju prosvjeda 90 minuta, dok će se odluke donositi 30 min od uručenja prosvjeda i biti istaknute na ploči kod rezultata.

Liječnička služba tijekom natjecanja pratit će regatu na brodu Marco Polo.

Plakete najboljim jedriličarima po skupinama uručit će se u petak navečer, nakon završetka kvalifikacijskih jedrenja, a nagrade za najbolje u finalu uručit će se na prigodnoj svečanosti u subotu navečer.

 

Prvi dan XIV. Uskršnje regate

Vremenski uvjeti danas nisu bili naklonjeni jedriličarima, pa je tako i službeno start prvog plova ovogodišnje regate prebačen za sutra.

Prvi dan je tako prošao u znaku odmora i druženja te dodatnim pripremama broda i posada. Iako pomalo tužni što natjecanje nije započelo već danas, svi s nestrpljenjem očekuju sutrašnji početak regate i borbu za ulazak u finale. Posebno zanimljiv bit će okršaj u C skupini u kojoj nastupa i prošlogodišnji pobjednik Karlo Kuret.

 

Šime Fantela - sretan pod jedrima

Autor: Darko Šupuk

 

Brod je simbolika i slika života kojemu čovjek određuje smjer i stvara istodobnu predodžbu napora i izdržljivosti; kao što zemlji trebaju kišne kapi, tako je Šimi Fanteli more vodeni put života, gdje ritam  sunca, vjetra i vala pretvara mukotrpno u radosno, na kraju i u sveto…

Slojevitost života i godina stala je u taj brod koji je nagradio vrijeme samačkog napornog treniranja i mnoge regate, dovevši  na tron - zajedno s Igorom Marenićem - dvojicu najuspješnijih jedriličara Lijepe naše. Ovogodišnji svjetski i europski prvak u olimpijskoj klasi 470 iznimno je skroman mladić, pa nam tako i u ovome razgovoru želi ponajprije dočarati ljepotu koju doživljava jedreći, ne zaboravljajući spomenuti da su najveći užici potpuno besplatni. Njegove ruke su hrapave i žuljevite, a lice išibano vjetrom i ožareno suncem, a emocije i sreću koju Šime nosi u sebi rado je podijelio s nama, pričajući o uspomenama i nadahnućima.

Kako si krenuo tim svojim 'vjetrovitim putem'?
Šime Fantela: Imao sam šest godina kad je moj otac počeo gradnju broda. U tom su mu pomagali i rođaci, a kako se sve to zbivalo u JK 'Uskok', gdje je škola jedrenja upravo tada pokrenuta, tako sam se i ja odlučio okušati u malenom optimistu. Jedrio sam u portu, bilo je ratno vrijeme te 1992. godine. Usput sam trenirao i gimnastiku, nekih šest-sedam godina, te vaterpolo dva ljeta, ali je ljubav prema moru, brodu i jedrenju prevagnula.

Koliko volite more, kakve su to emocije?
Šime Fantela : Volim ga puno, more je jedna vrsta droge, a najviše tu ljubav osjetim kad sam, zbog fakultetskih obveza, prisiljen boraviti u Zagrebu. Tih mjesec-dva, kada samo učim, često sebe uhvatim kako zamišljam da jedrim, pritom lamentirajući 'Da mi je sad bit… samo deset minuta u brodu, malo glisirat s vitron u krmu... sve bih dâ.' Najveći užici u jedrenju su kada sami jedrimo, pri jugu od 5-6 bofora, kada se 'razletimo', bez pritisaka, imperativa. Mogu reći da je to neka vrst meditacije. Postoje razlike između toga slobodnog jedrenja i regate i treninga... Ovo zadnje je često mukotrpan rad, bezbrojno ponavljanje nečega, a sve u svrhu automatizma. Volim i ljetne šetnje uz more, kada lažina zove da se zavalim na nju, a nebo strpljivo čeka.

Što ti znači odlazak na regatu?
Šime Fantela: Ponajprije postizanje dobrog rezultata što smo ga svi skupa zacrtali i koji bih želio ostvariti. Sve se svodi na to, da što bolje odjedrimo te, ako bude vremena, malo bolje upoznamo to mjesto ili grad. Uživam malo prošetati, pritom razgledati koju galeriju, svratiti u crkvu, opustiti se i uživati u miru... A kad se jedri, želim to raditi na visokom profesionalnom nivou i pritom, ako je moguće, i pobjeđivati. Taj velik i neopisiv užitak nitko mi nije darovao, plod je velikoga rada i odricanja, mog osobnog i moje obitelji... koja me navela da tako razmišljam. Opredijelio sam se za nešto što volim raditi i u čemu neizmjerno uživam.

Kako se pripremaš?
Šime Fantela: Ovisi o težini natjecanja. Za nastupe na svjetskom ili europskom prvenstvu te olimpijskim igrama, daleko se više ulaže, pripreme su studioznije nego inače. Na početku sezone zacrtamo plan te smo svi okrenuti isključivo ispunjavanju zadanih obveza, bilo da se one odnose na jedrenje ili fakultet. Ako su treninzi na moru, s dogovorenim sparing-partnerima, u Zadru ili drugdje, to obično traje sedam do deset dana. Uvijek gledamo kako konkurencija stoji što se tiče brzine ili taktike, a to se najbolje uočava na malim regatama na kojima uvijek dajemo svoj maksimum.

Kako ste rasporedili snage na brodu?
Šime Fantela: Sve je stvar treninga, poslije to automatizmom ide samo od sebe, što je i cilj vježbe. Brod se mora stalno održavati u maksimalnoj brzini, a istodobno biti spreman i usporiti, ako se nađeš u nekoj podređenoj situaciji. Što je vjetar jači, to je lakše. Uza slab vjetar treba mnogo da se jedrilica pokrene, tako da je i moje razmišljanje tada drugačije. Koordinacija između mene i flokista Igora plod je dugogodišnjega rada, pa je danas dovoljan i jedan pogled da nam sklad bude elegantan, perfektan. Njegov dio posla na brodu također je važan, to što obavljamo jednostavno se ne može dijeliti na dva dijela jer je plasman na natjecanju zajednički rezultat. Njegovo opažanje je često presudno jer ja moram paziti na brzinu, val i prilagodbu broda, a što se tiče taktike, odluka je zajednička: promatramo 'kurenat', oblake… i pokušavamo stvoriti realnu sliku uvjeta kakvi će vladati za vrijeme regate. Tu strategiju imamo u glavi prije starta. Igor zna sve moje reakcije, a i ja njegove, jer se zna dogoditi da vjetar naglo promijeni smjer, pa ja tad odlučujem u trenu, a Igor vjeruje da sam ispravno odlučio. Za vrijeme regate poprilično razgovaramo.... Važan je sklad, komunikacija, kao u pismi...

Što se dogodi kad se pogriješi?
Šime Fantela: Svi griješe, bude grintanja, ali rijetko. Vrhunski su jedriličari oni koji ne klonu ni kad naprave grešku i padnu za tridesetak mjesta, nego se trude da poprave položaj. Uvijek u takvoj situaciji s divljenjem kažem: 'Čovječe, kako se diga... a bija je u paklu!' Važno je ne predati se. Često u jednoj 'viradi' pretekneš pet brodova, a onda ti ta nova situacija otvori još bolju, pa u sljedećoj prođeš još pet i odjednom se nađeš u dobitnoj poziciji. Te razlike čine jedriličara... Jesi ili nisi!

Nedostaje samo olimpijska medalja; koliko je ona blizu, odnosno daleko?
Šime Fantela: Ove smo se godine uvjerili da je doista blizu, trebamo nastaviti ovako raditi i sve će doći na svoje. Presing i imperativ da nešto moramo neće nam donijeti ništa dobrog... Sjećam se sjajne posade iz Australije koja je godinama doslovce harala regatnim poljima, a kad su momci došli na Olimpijske u Atenu, da se poklone i stave točku na i, bili su neprepoznatljivi. Jednostavno su pukli. Na sljedeće Olimpijske igre gledam kao na posebnu regatu, želim doći spreman i dat ću, ako Bog dâ, svoj maksimum, a što će se stvarno dogoditi... znat ćemo.

Privlače li te neki novi izazovi?
Šime Fantela: Sigurno da sam zainteresiran da krenem u nešto novo, ali ne danas, jer me privlači olimpijsko jedrenje koje je 'vršak ledene sante' cjelokupnog jedrenja. Želim da to potraje što dulje jer se tu ima još dosta toga naučiti. U budućnosti se vidim kao kormilar na velikim brodovima, o tome sanjam. Privlači me dvobojsko jedrenje, klasa TP52, America's Cup... Razmišljam kako bih na Olimpijskima bio što bolji, kako bi moja kormilarska biografija bila što bogatija.

Kako razmišljaš o America's Cupu?
Šime Fantela: Drugačije se u tom natjecanju jedri nego na bilo kojem drugom, a i u organizacijskom smislu to je vrh svjetskog jedrenja. Naravno da bih se volio okušati, premda preferiram flotno jedrenje - draže mi je jer je napetije i nesigurnije. Dvobojski nisam jedrio još od vremena u klasi optimist, kad smo imali i takve regate, ali sam spreman za sve izazove. U dvobojskom jedrenju iznimno je važna uigranost posade, kao i opremljenost broda, odnosno izdašnost sponzora, koji ne smije biti škrt, nego se mora držati one da je svako jedrenje 'bacanje pinez u vitar'.

Kojeg jedriličara posebno cijeniš i zašto?
Šime Fantela: Nemam nekog u kojeg sam 'infišan', možda mi imponira Russell Coutts, stvarno je legenda.

Kakav je tvoj odnos s ocem, s obzirom na to da ti je i trener?
Šime Fantela: On je moja najveća potpora, vjerovao je uvijek u mene i uvijek je tu, projekt 'Fantela-Marenić u klasi  470' njegov je projekt. Bez njega nikad ne bih san pretvorio u stvarnost. Osim toga, on odrađuje i ono što Igor i ja ne vidimo, jer da nije tog njegovog doprinosa, ne bismo imali osnovne uvjete za rad, za odlaske na regate, to što jedreći uživamo i zabavljamo se. Kako sazrijevam, uviđam koliko je nemjerljiv njegov udio u cijeloj priči. Odnos nam je izvanredan, a rijetko se posvađamo jer ideje razrađujemo zajedno. Danas o jedrenju ja više odlučujem, dok logistiku on sređuje sam. Tu mu zaista skidam kapu jer njegova donkihotovska borba traje već deset godina, a traje i sada kad je više ne bi smjelo biti. Često mi je žao što troši toliko energije za nas i radi naših rezultata.

Kako je danas sa sponzorima?
Šime Fantela: Mogu vam reći iz prve ruke da se nije mnogo promijenilo. Novac je do sada stizao od Grada Zadra te iz programa Olimpijskog odbora. Bilo je i nekih sponzora, ali to je bilo baš sitno. Prošla su već 2-3 mjeseca od ove 'berićetne sezone', a nijedan se jači sponzor nije javio. To je malo tužno, deprimirajuće. Nije nama do 'pinez', ali mi je teško gledati oca koji se bori kao lav za nas. Postoji na kraju nekakav red... da mi, europski i svjetski prvaci u olimpijskome sportu, zaslužujemo bolji odnos. Ipak smo najuspješnija momčad ove sezone u Hrvatskoj. Drugdje bi nas slavili i pitali 'momci, što vam treba?'. Ali, Bog vidi i sve zna... Mi idemo svojim putem, ponosno znajući da uvijek dajemo svoj maksimum.

Gdje je najljepše jedriti?
Šime Fantela: Imamo najljepše more, možda se samo Francuzi i Portugalci mogu hvaliti sličnom ljepotom. Ne volim jedriti kad je atmosfera nabijena sivilom, kao na sjeveru, a volim sunce, more, vedrinu Mediterana... Tada mi je sve nekako opuštenije i ljepše jer volim tu modrinu, bistrinu. Uživam kada brod para val, kada ti zvuci s vjetrom daju prekrasnu melodiju koja u meni budi spoznaju koliko sam privilegiran što uživam u takvu radu.

Je l' se promijenio odnos kolega prema vama dvojici, cijene li vas danas više?
Šime Fantela: Nakon europskoga zlata zamijetio sam da nas drugačije gledaju. Cijenili su nas i prije, uvijek smo bilo opasni pa je bilo samo pitanje trenutka kada ćemo 'eksplodirati'. Ove godine ostali su zaprepašteni našim rezultatima, ipak je malo jedriličara koji su pobijedili na svjetskom i europskom prvenstvu iste godine. Ja se svakom jedrenju veselim, ono mi je velika radost jer tek na moru shvaćam da sam privilegiran u ovome modernom i nemirnom vremenu obilježenom ljudskim egoizmom i hedonizmom. Ta mjera suodnosa daje mi svjetlost i životnu energiju, zadovoljstvo što se bavim najljepšim sportom na svijetu.

 

Tihana i njena ženska posada na Uskršnjoj regati

Autor: Darko Šupuk

Jedina profesionalna posada na ovogodišnjoj Uskršnjoj regati koja danas započinje na Hvaru dolazi iz ženskih redova. Tihana Tadinac ulaže velike napore u projekt nastupa na olimpijskim igrama u Londonu 2012. u dvobojskom jedrenju, a dolazak u Hvar je ugodniji dio priprema za splitske cure.

Jedina ste ženska posada na ovogodišnjoj Uskršnjoj regati. Kako ocjenjuješ situaciju u ženskom jedrenju na krstašima u posljednjih pet godina?
Iako je žensko jedrenje u zadnjih pet godina doživjelo procvat, ova godina je upitna. Na ovoj smo regati jedina ženska posada, a ne znam tko će jedriti ostatak sezone. Mislim da je uvjet opstanka ženskih ekipa, da imaju neki 'viši cilj', a samo jedrenje na običnim regatama krstaša nije dovoljno. Nas povezuje dvobojsko jedrenje u ženskoj konkurenciji što je postalo olimpijska disciplina te ima ozbiljan karakter.

Jedna si od dvije hrvatske ženske posade koje pretendiraju nastupiti na Olimpijadi u Londonu 2012. Kolike su vam realne šanse?
Šanse su jako male, ali se ne može kazati točno kolike su ok se ne proba. Uvjeti kao što su novac i vrijeme su neophodni, a u ovoj i sljedećoj godini imamo u planu sve sklopit u jedno i pokušati izboriti normu za OI. Šanse su nam male jer je konkurencija izuzetno jaka, te će tko god dođe u London imati priliku za dobar plasman. Plan nam je da, ako izborimo olimpijsku normu, otići u London i boriti se za najbolji mogući rezultat. Nije nam interesantno otići u London da bi 'vidjeli Olimpijadu'!

Trenirate i radite vrlo ozbiljno, kako izgleda vaš trening program?
Iako još nemamo adekvatnu jedrilicu - na OI se nastupa u klasi Eliott 6, pripremamo se kako znamo. Jedan dio vremena na moru jedrimo u klasi 470 koji nam je ustupio JK Split , a dio na jedrilici First Class 7500 koju nam je ustupio Emil Tomašević, odnosno tvrtka Ultra. Međutim, to ništa ne bi imalo smisla bez velike podrške matičnog kluba JK Frapa koji nas prati zadnjih 6 godina. Na moru provodimo svaki dan kada je vjetar povoljan, a paralelno se pripremamo i fizički po uobičajenom sportskom programu kondicijskih treninga.

Kakav ti je plan nastupa za ovu godinu?
U prosjeku ćemo imati jedan match race mjesečno, različitih težina, a sva ta natjecanja osim jedne regate su u inozemstvu. Također se radujemo suradnji s tvrtkom Orvas i Zlatanom Zoričićem, s kojim ćemo na jedrilici Branko odjedriti ovogodišnji ORC Kup Hrvatske.

Inicirale ste i održavanje ženskog match racea u marini Frapa koje je kao PH prvi put održano prošle godine?
To natjecanje je jako bitno, posebno za nas dvije hrvatske posade jer se borimo za titulu državnih prvakinja, čime se nadamo dobiti podršku HJS-a. Državno prvenstvo u ženskom dvobojskom jedrenju će se održati u marini Frapa u mjesecu lipnju. Regata će biti organizirana na visokom nivou, te očekujemo zvučna imena olimpijskog ženskog jedrenja, kao što su Grkinja Sofia Bekatorou i Ruskinja Ekaterina Skudina. Ta regata će biti izuzetno zanimljiva.

Radite s Antom Vanjakom, kako izgleda vaša suradnja?
Mogu slobodno izjaviti: da nemamo trenera kao što je Ante, vjerojatno ne bi uspjele ni opstati u jedriličarskom smislu. Otkad radimo s njim puno smo napredovale u samom jedrenju. Do sada smo jako malo regata dvobojskog jedrenja odradile da bi se mogle pohvaliti nekim rezultatima, ali uz trenutno 77. mjesto u svjetskom poretku ovu godinu planiramo skočiti u prvih 30. Veliki put je pred nama. Treninzi nam se obično sastoje od jedrenja na dva broda i simuliramo pravo match race natjecanje na treninzima.

Kako se financirate?
Matični klub JK Frapa je glavni izvor financiranja. Natjecanja u dvobojskom jedrenju i u klasi krstaš nose sa sobom visoke troškove, a JK Frapa nas prati koliko može. Uz ostale sponzore kojih uvijek nedostaje, pokušavamo zatvoriti financijsku konstrukciju za dvoboj natjecanja, natjecanja klase krstaš i organizaciju državnog prvenstva u Marini Frapa.

Tko čini tvoj tim?
Baza se sastoji od tima za klasu krstaš koji je osnovan 2002. Ja sam na kormilu, trim glavnog jedra je Maja Budeša, trim prednjih jedara Nevenka Ćuk, na klavijaturi je Natalia Matošić, tailer je Veselka Huljić, a zahtjevnu provu nam pokrivaju Ivona Dražić i Helena Bule. Dosta cura nam se izmjenjuje kroz posadu , međutim ovo je baza tima koja funkcionira na svim poljima.
U match race natjecanjima koja zahtijevaju minimalno 3, a maximalno 4 člana posade, bazu činimo Nevenka Ćuk, Maja Budeša i ja.

Uskršnja regata?
Zadnju Uskršnju regatu odvozile smo 2006. godine, tako da se jako veselimo ovoj nakon 4 godine. Skupile smo se u odličnom sastavu i nadamo se šansi za ulazak u finale. Imamo malo lošiji rejting, ali mislim da po laganom vjetru imamo dosta šanse.

 

Robert Sandalić: glavni cilj – ulazak u finale

Skiper zadarskog Gringa, Rober Sandalić Cipe jedan je od najaktivnijih jedriličara na krstašima u Hrvatskoj. Kontinuiran rad i oslanjanje na domaće snage donijeli su mu niz zapaženih uspjeha od kojih je jedan od najznačajnijih možda baš pobjeda na Uskršnjj regati prije dvije godine. Prošlogodišnje treće mjesto, te praćenje ORC premjera garancija su da ćemo zadarske 'gringose' i ove godine gledati u vrhu poretka.

Cipe - zašto te zovu Cipe?

To je došlo od mog prezimena - Sandalić. Prozvali su me u ratu Cipelić, prema tada popularnom crtiću, pa onda skratili na Cipe.

Kako je izgledao tvoj jedriličarski put?

Počeo sam jedriti sa sedam godina. Prošao sam sve klase, Optimist, Europa, Laser , 420, 470… Sa 16 godina već sam bio i za kormilom krstaša. U moje doba u klubu nije bilo ovako kako je danas, tj. nije bilo baš nešto puno novca, pa se nažalost moje ambicije nisu mogle realizirati. Već s 18 godina postao sam i trener u klubu. S prvim danima rata priključio sam se dragovoljcima. U klub se vraćam 1994. Do 1999. bio sam trener Optimistima i Laserima, jedrio sam, ali ne puno. 1999. nagovorili su me da se uhvatim starog Gringa i tu je počela priča koja traje i danas i koja broji već preko 200 regata. U Uskoku sam već više godina sportski direktor, a po potrebi uskačem i u trenerski gumenjak.

Zasigurno imaš najviše nastupa na regatama krstaša u zadnjih deset godina. Kako danas vidiš tu scenu?

Ogroman je potencijal flote, ali istinskih posada jako malo. Svi smo mi amateri, nema profesionalaca, ljudima je teško odvojiti vrijeme za jedrenje koje zahtijeva i puno vremena i ljubavi. Evo i ORC Kup je lani pokazao da je vrlo malo posada odjedrilo svih sedam regata. A sedam regata je po mom mišljenju ustvari tako malo. Za držati na okupu posadu od desetak ljudi treba puno volje i entuzijazma, puno kompromisa i dogovora, a i novac kojeg treba izdvojiti nije za zanemariti. Ponavljam, imamo veliki potencijal, ima i vlasnika spremnih ulagati, pa i sponzora, fali ljudi voljnih malo više žrtvovati za jedrenje od kojeg nema zarade. Samo gušt u sportskom nadmetanju.

Kakva je tvoja ocjena ORC Kupa do sada, kako bi ti volio da se razvije to natjecanje?

Dajem punu podršku Kupu, to je sjajna ideja, upravo ono što je nedostajalo da jedrenju na krstašima damo istinsku sportsku dimenziju. Mislim da vlasnici brodova trebaju osnovati udrugu koja će se brinuti o Kupu. S nevelikom članarinom Udruga bi već imala neki početni kapital koji može uložiti u Kup, u razvoj ORC-a, imala bi legitimitet razgovarati sa sponzorima, jer mislim da ova serija regata uzduž Jadrana s vrhunskim posadama i brodovima koji privlače i medije može biti vrlo zanimljiva sponzorima. I taj novac bi uložio u organizaciju regata, mogli bismo dignuti razinu organizacije, dati tome svemu jednu dimenzijju u kojoj svi možemo uživati, evo ovako kako ćemo uživati na Hvaru i ove godine. Mislim da Kup ima dobru perspektivu, da može biti sjajno natjecanje i izvrsna promocija jedrenja, podloga za privlačenje sponzora, no osnovni preduvjet je po mom mišljenju udruga koja bi se s Kupom ozbiljno bavila.

Možeš li dati kratki komentar na dvije glavne vrste regatavanja kod nas:
Open? Open je nešto što može okupiti široke mase, gdje mogu uživati i svi oni koji nemaju velikih sportskih ambicija, uz one koji imaju takvih ambicija. U sportskom dijelu Openu ne dajem preveliku važnost.

Hendikep? Sportsko jedrenje na krstašima, naravno pod tim smatram posade koje 365 dana žive jedrenje. Izuzetno zahtijevno, od pripreme broda do pripreme posade. Stalno treba ulagati i pratiti svjetska zbivanja.

Gringo, ti i cijeli tvoj tim dio ste Uskoka. Tradicija je to koja seže preko 20 godina unazad. Kako ti kao insider gledaš na simbiozu kluba i jedrenja u krstašima?

Starog Gringa, regatni Elan 19 Neverin i devet Elana 19 klub je dobio kao donaciju 1986. godine. Klupski krstaš je dakle nešto što je dio našeg kluba već dugo. Mislim da klupskog krstaša imaju još Orsan, Uljanik i Galeb, no nisu toliko aktivni kao mi. Ukoliko je riječ o projektu poput našeg, dakle o posadi koja je posvećena sportskom jedrenju onda mislim da je to i logičan dio kluba. Na nijedan drugi način to ne bi moglo egzistirati, barem ne u Uskoku. Na Gringu 2 jedre i juniori iz malih klasa i mislim da tu mogu puno naučiti. Od Optimista do Gringa Uskok ima zaokruženu priču. Financijski gledano mi se trudimo biti klubu što manji teret, pa se ovom prigodom zahvaljujem našem sponzoru koji nas prati vjerno već više godine, tvrtka Navigo Sistem, zastupnik za Garmin i Henri Lloyd.

Puno ste truda uložili u poboljšanja jedrilica. Sadašnji Gringo također je optimiziran za sadašnji ORC premjer, surađivao si s talijanskim dizajnerom Mauriziom Cosuttijem koji je jedan od najvećih stručnjaka po pitanju premjera danas. Što je po tebi najvažnije prilikom optimizacije jedrilice i što bi savjetovao svojim protivnicima na regatnom polju?

Svake godine premjer se mijenja i ja sam svaku zimu u prašini, dakle svake godine nešto se na brodu pila ili dodaje, sukladno promjenama premjera. Primjerice, lani smo mogli imati duži tangun pa smo ga produžili 40 centimetara. Pravilo se ove godine promijenilo pa smo ga morali kratiti. To je dobar pokazatelj kako je svaka sitnica važna i ništa se ne smije prepustiti slučaju. Također za pratiti svjetske trendove valjalo bi mijenjati i jedra svake godine, jer se svake godine mijenja što je dozvoljeno, a što se penalizira. Ukoliko se želiš natjecati u ORC-u moraš pratiti što se zbiva, inače možeš stradati, a da ni ne znaš zašto. Puno se može dobiti na detaljima o kojima ni ne znaš da ti utječu na rating. Suradnja s premjeračima i konstruktorima, s dizajnerima jedara, uz ponešto rizika, nama se pokazala dobitnom kombinacijom. S Mauriziom i dalje surađujem, savjetujemo se oko svega što se na brodu radi. Eto, lani smo napravili jedro s roachom i mislim da je to jedan od najvećih roacheva na svijetu u ORC-u… hahaha…. Gringo 2 nije rađen za ovaj premjer, rađen je da jednostavno bude brz brod, pa smo ga morali malo "uškopiti" da ne bi stradali puno na ratingu, ali kako se ORC mijenja čini mi se da će uskoro brzi brodovi ponovno biti u modi.

Uskršnja regata, kakva je tvoja prognoza za ovu godinu?

Konkurencija je slična kao i lani, brojčano je to daleko od onoga što je Uskršnja prije imala, ali ovdje gotovo da nema lošeg broda ili slabe posade. Naš prvi cilj je ulazak u finale, a tamo ćemo vidjeti što će biti. Lani treći, godinu prije toga prvi, lijepo bi bilo opet biti među tri najbolja.

 

Antonia Rusković: Život je divan!

Antonia Rusković mlada je dubrovačka slikarica s nizom uspješnih samostalnih i skupnih izložbi iza sebe na kojima je dosad izlagala. Nakon što je diplomirala u klasi prof. Đure Sedera na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2000. godine, vraća se u rodni kraj gdje se, osim svog bavljenja slikarstvom, posvećuje školi slikanja koju pokreće te maloj dječjoj likovnoj radionici Malirači.

S obitelji živi i djeluje u Konavlima, gdje svoj entuzijazam, pokretačku energiju i pozitivan doživljaj svijeta usmjerava na brojne aktivnosti kojima oplemenjuje živote svoje obitelji i sugrađana te svih koji svrate u konavoski kraj.

S obzirom da se zaista puno lijepih aktivnosti veže uz Vas, možete li nam ukratko opisati svoj put od djetinjstva preko studija filozofije-indologije i Akademije do danas tj. do slika i ostale ljepote koju stvarate svojim djelovanjem?

Antonia Rusković: Sve moje aktivnosti vezane su uz podneblje u kojem živim, naslonjene su na tradiciju i ono što me okružuje. Kao dijete rođeno u Dubrovniku nagledala sam se skladnih omjera u arhitekturi grada a Mediteran me je u svojoj čistoći vizura naučio da su i omjeri i boje živa bića. Put je bio vrlo jednostavan; matematička gimnazija, filozofija i onda akademija, koja je sva ta moja traženja obojila.. Nakon završene ALU u Zagrebu vratila sam se u Dubrovnik i brzo preselila u Konavle - raj udaljen dvadesetak kilometara od grada koji još uvijek živi prirodno, bez previše čovjekova utjecaja. tako je taj prostor za mene ishodište za razumijevanje svjetova u prošlosti, odnosa i znakova koje priroda dizajnira, a mi ih našom podsvijesti iščitavamo. Konavle su prostor velikih geografskih krajnosti, pa tako u svojoj raznolikosti postaju pravo slikarsko utočište za mene. Svjetlost i mijene kombiniraju u krajoliku bogatstvo za koje je potrebno još nekoliko života za naslikati ih sve. A slikajući naravno ne preslikavam nego samo pokušavam razumjeti.

Krajolik koji Vas okružuje neprocjenjiv je za stvaranje Vaših djela. Da li bi i u nekom drugom podneblju nastajali ovako divni koloriti?

Antonia Rusković: Konavle su prostor velikih geografskih krajnosti, pa tako u svojoj raznolikosti postaju pravo slikarsko utočište za mene. Svjetlost i mijene kombiniraju u krajoliku bogatstvo za koje je potrebno još nekoliko života za naslikati ih sve. A slikajući naravno ne preslikavam nego samo pokušavam razumjeti…

S obzirom na ljubav prema tradiciji i iskonskim vrijednostima, možete li se uopće zamisliti u gužvi i vrevi velikog grada?

Antonia Rusković: Mislim da smo svi proizvod svoga podneblja ako živimo srcem, tako da bih ja u nekom drugom podneblju bila netko drugi!
Gužva i vreva velikog grada za mene su kao tržnice. Veseli me šarenilo pojavnog i dok god to doživljavam na takav način veselim se današnjici. Mislim da je život u gradu puno teži i tužniji.

Tko su Vaši slikarski uzori?

Antonia Rusković: Moji slikari su Dulčić, Kopač, Junek…

Pružaju li Vam sugrađani potporu u aktivnostima koje pokrećete?

Antonia Rusković: Ako projekt naiđe na razumijevanje, naravno da je podrška tu. Danas smo svi malo hendikepirani borbom za opstanak tako da ja i ne očekujem puno.

Pokrenuli ste i malu likovnu radionicu Malirači koja okuplja djecu s područja Konavala?

Antonia Rusković: MALIRAČI već dvije godine ne rade aktivno, bar ne onako kako su radili prije. Bilo je oko stotinjak djece uključenih u radionice, prvenstveno likovnu, zatim dramsku, tradicijsku, tekstilnu, knjižničarsku...

Poznat je i Vaš ekološki angažman?

Antonia Rusković: Moj ekološki angažman nije ništa više od sreće da mogu govoriti svoju istinu bez straha i on se uglavnom svodi na sprječavanje štete koju čine ljudi, firme, vlast i svi oni koji ne znaju bolje. Meni je život svetinja i mislim da ga nitko nema pravo uništavati. Održivi razvoj u Konavlima je do pedesetih godina prošlog stoljeća živio stoljećima, što je onda problem danas?

Zanimljiva je informacija da se bavite i uzgojem dudovih svilaca i proizvodnjom svilenog konca?

Antonia Rusković: Dudov svilac ili bubice su dio konavoske tekstilne proizvodnje koja je trajala skoro tristo godina. Žene su kod kuće proizvodile lan i žukvenu tkaninu i vunene tkanine i na stupama proizvodile kabanice, svileni konac za vezove, sitne tkanice i podvezivanje pupka! Sve je bilo proizvedeno kod kuće. Iz djetinjstva se sjećam zvuka u doba proljeća koje bi proizvodila soba puna bubica dok bi jele lišće duda. Mojoj djeci je to veselje.

Kakva Vas to čarolija pokreće da se s toliko ljubavi bavite svim ovim aktivnostima i još ste pri tome majka četvero djece?

Antonia Rusković: Život je divan!

 

Izjednačena konkurencija u borbi za finale!

Prva jedrenja ovogodišnje Uskršnje regate donijela su niz uzbuđenja koja su još jednom potvrdila kako je konkurencija izuzetno izjednačena te da pravih favorita skoro da i nema. Rezultatskoj neizvjesnosti pogodovali su uvjeti današnjeg jedrenja. Od prve privjetrinske stranice prve regate poredak se mijenjao ovisno o kretanjima vjetra tako da su oni koji su najbolje čitali te promjene jedrili najbolje.

Također, česte promjene smjera vjetra omogućavale su i promjene plasmana, pa su i same regate bile izuzetno zanimljive. U skupini C neizvjesnosti je, barem što se tiče ulaska u cilj bilo najmanje. Lemešićev Bare bio je najuvjerljiviji uz vjetar, a očekivano odlično jedrila je i posada Karla Kureta. Tek u zadnjoj regati iskazala se i posada Zorana Lazića.

U regatnoj skupini bilo je puno zanimljivih obračuna. Jedan od najinteresantnijih bio je onaj 'a'la one design' u kojem su sudjelovala tri jedrilice Beneteau 40.7, kao nekad pred Vodicama...

Uvjerljivo najviše pokazala je posada broda Johnatan s Darkom Hajdinjakom na kormilu. Dobri startovi, dobra brzina i odlično čitanje regatnog polja donijeli su im glatke pobjede u sva tri ogleda. Obračuni dvije najbrže jedrilice, Branka i Teute također su bili zanimljivi, dok je u prvom plovu ruka Zlatana Zoričića mirno dovela Branka kao prvoplasiranog u cilj.

Frane Brate i Marin Mišura odlično su odjedrili drugu regatu, a u trećoj su obje jedrilice malo podbacile pa je glavnu uogu preuzeo slovački Quebremar. U trećoj je regati Polet Teuti grubo oduzeo prednost na zavjetrinskim vratima čime je Comet 45 puno izgubio. Kako je vrijeme odmicalo, sve bolje jedrio je i X-Cite Tonka Rameše. U drugoj su regati iskoristili loš start većine konkurenata, a u trećoj lijepim jedrenjem podsjetili na dane kada su slavili pobjedu Uskršnje regate. U ovoj su konstelaciji novoformiranih grupa najgore prošle najmanje jedrilice, a bliske dvoboje Frane Barbierija i Branka Iljadica Rape bit će zanimljivo popratiti sutra, drugog natjecateljskog dana Uskršnje regate.

 

Ivan Kljaković Gašpić - kralj vjetra i vala

Ivan Kljaković Gašpić, mladi splitski kormilar u klasi "finn" aktualni je europski prvak i treći na svijetu, a 2009. godine završio je na čelu ljestvice ISAF-a i kao hrvatski sportaš godine. Plesati na valovima, s vjetrom u jedru… Sve što je htio još od djetinjstva, a svom je snu prinio na dar tisuće sati na moru, nastojeći razumjeti sve što utječe na brzinu i okretnost jedrilice - da bi "doplesao do trona namijenjenog najboljima….

Danas vlada ne samo vjetrom i valom, nego i regatnim poljem na kojemu protivnici najčešće vide samo krmu njegove jedrilice, jer su godine treninga i usvajanja umijeća urodile eksplozijom energije i vještine - dosegnut je sam vrh. Jedreći kreativno, vođen srcem, a posebice suvereno jedreći niz vjetar - kao nitko od njegovih konkurenata - Bambi, kako ga odmalena zovu, najuspješniji je hrvatski jedriličar do danas i jedna od onih naših zvijezda od kojih se očekuje da već najtrofejniji hrvatski sport učine i jednim od (medijski) najpopularnijih.

Zašto si, pored toliko 'splitskih sportova', odabrao jedrenje; kako si se latio kormila?
Bilo je to u ranom djetinjstvu, a prvi dodir s morem bio je preko raznih aktivnosti uz more... iz kaića sam promatrao morski svijet, upoznao mreže, osti, tunju... Probao sam i plivanje, vaterpolo, veslanje... ali nisam bio zadovoljan, a onda sam jednom s očevom klapom otišao u ribolov i potragu za prstacima, gdje se našao i Marin Mrduljaš, koji je mojemu starom predložio da 'malog dâ na jedrenje'. Zamijetio je da sam 'žvelt', okretan... da se spretno snalazim po brodu, i tako sam se krajem tog ljeta upisao u školu jedrenja u JK Split. Bio sam, s 12 godina, relativno star za početak, a kako mi je pola godine prošlo u 'čekanju milosti' kluba, što se tiče opreme i odlazaka na regate, roditelji su, vidjevši da imam dobar osjećaj za jedro i brod, povukli ključni potez: nabavili su mi novu jedrilicu klase 'optimist' i počeli me malo po malo gurati. Otac je uvidio i da treba angažirati trenera, jer mu se nije svidio amaterski način treniranja u klubu, pa sam tako, željan znanja, prve jedriličarske vještine naučio uz trenera Vanju Mijića. Potom sam prešao u JK Labud i sve je krenulo ozbiljnim putem, treneru je nabavljen gumenjak, te je oformljen prateći tim kvalitetnih ljudi. Kondicijski trener mi je postao Veljo Velimirović, koji i danas obavlja tu zahtjevnu ulogu... a onda se dogodilo Europsko prvenstvo za klasu optimist, u Splitu 1998. godine, na kojem sam senzacionalno pobijedio i započeo karijeru koja se otada kreće uglavnom uzlaznom linijom.

Kakav je osjećaj upravljati jedrilicom i suprotstavljati se vjetru?
Sve je lijepo kad radiš ono što voliš i u čemu uživaš, čak i kada uvjeti nisu optimalni. I sada, kad zatvorim oči, mogu se sjetiti početaka, u neprikladnom odijelu, u kojem bio uvijek mokar i promrzao... ali osjećaj da upravljam jedrilicom, da ju savršeno kontroliram, i tada je bio fenomenalan. U početku sam jedrenje doživio kao nešto prekrasno, a zatim je došlo do zasićenja, poznatog u svakom sportu kada se ostvare neki visoko postavljeni ciljevi. Naime, dok intenzivno učiš, ono što ti nije bilo poznato istodobno je izazov i opterećenje, trošiš se i teško je uživati... pa je i meni treniranje neko vrijeme bilo nelagodno, ponekad sam želio preskočiti trening, ali sam, uz kvalitetnog trenera, shvatio što mi je cilj, pa su otada moji osjećaji prema jedrenju sasvim drugačiji. Uživam, a to se itekako vidi i po mojim rezultatima.

Zanimljivo da je tvoju potpornu ekipu okupio tvoj otac, što tada nije bilo baš uobičajeno; kakav je tvoj odnos s njim danas?
Moj otac Željko već je u početku izuzetno ozbiljno shvaćao svaki segment našeg projekta, možda i stoga što sam nije, zbog manjkave potpore, uspio ostvariti želje za koje je itekako imao potencijala. Zagrizao je i do danas 'ne ispušta škote iz ruku', apsolutni je pozitivac koji se ne obazire na ono što drugi u našoj ponekad teškoj sredini govore... njegove su zamisli avangarda u jedrenju. Kad smo počeli, njegove su ideje bile većini neprihvatljive, gledali su nas kao 'seljake' i neznalice, ali smo u proteklih 15 godina zajedničke avanture došli do statusa i rezultata koje nitko ne može osporiti ni zanijekati. Okupio je tim stručnjaka koji su o meni vodili računa, pa tako profesor Marinović nadzire sav rad, prati moju formu na visokoprofesionalan način, a imam i sportskog psihologa, liječnika, te trenera na moru i kopnu. U početku je bilo podsmijeha, splitski su se malomišćani sablažnjavali, a danas takav pristup ima svaki jedriličar koji želi uspjeh. Napokon su i u nas shvatili da je moj otac bio ispred vremena, a oni koji takav način rada nisu prihvatili, izgubili su dragocjene godine.

Gdje misli vrludaju dok jedriš?
U kokpitu moga 'finca' razmišljam samo o jedrenju, posve sam posvećen vjetru, moru, kormilu, škoti... jer se obično računa da jedriličar mora u svakom trenutku pratiti čak osam parametara na brodu i u okolišu, od optimalnog usklađivanja jedra sa smjerom plovidbe do praćenja protivnika i 'sporednih faktora', poput morskih struja, utjecaja konfiguracije kopna na karakteristike vjetra i pomorskog prometa uz regatnu stazu. Shvatio sam da i trening mora biti kompletan, da je bolje i odraditi ga u kratkom vremenu uz potpunu koncentraciju, nego jedriti satima, a 'turistički'. Odrađujem ga svim srcem.

Kako teku pripreme za regate?
To je širok pojam, zapravo one traju neprekidno svih mojih 15 godina za kormilom. Uhodala se stanovita rutina, a baveći se ovim sportom shvatio sam da nekakve posebne, intenzivne i velike pripreme pred neki važan događaj mogu i negativno djelovati. Sve što se ugrađuje u nastup na natjecanju treba shvaćati blaže, jednostavnije i s uživanjem, kao dio života, pa će i rezultat biti bolji. Na prošloj olimpijadi sam doživio prijeloman trenutak u tom smislu, danas sam jedriličarski druga osoba, a zaključak je da treba biti svjestan važnosti, ali i uživati na moru. Naime, nema vrhunskog jedrenja ako ne uspiješ potisnuti pritisak na svoju psihu, teret očekivanja koji uzrokuje stres, stvara nervozu i strah... pobjeđuje se opuštenim jedrenjem, kao na treningu. Eto, na OI u Kini sam shvatio da regatu moram shvatiti kao trening i obratno, kako bih svakoga dana bio potpuno koncentriran... da mi i najteže natjecanje ne stvara veće psihološko opterećenje nego trening. Ako se zaista dobro pripremim, mozak mi je 'čist' i radi dobro.

Dva puta drugi, a onda 'na krovu Europe' - kakav je to osjećaj?
Malo se naježim, taj osjećaj je tako uzbudljiv da još traje. Želim spomenuti da 2007. godine, kad sam ostao bez zlata, drugo mjesto nije bilo nikakva katastrofa, jer se pokazalo da je tako bilo za mene bolje... dakako, uz veliko zadovoljstvo obitelji, jer se dogodila potvrda dobroga rada. U olimpijskoj 2008. konkurencija je bila najveća, zaostao sam za velikim Benom Ainsliejem jedno mjesto, a inače mi je to bila najdraža regata, jer sam počeo diskvalifikacijom u prvom plovu, što je značilo da u preostalih 11 nisam imao pravo na loš dan. Bio je to veliki teret, ali sam rekao svom treneru 'baš super, aj'mo vidjet kako ću se snaći u novim okolnostima'. Bio je to fantastičan užitak, odista velika borba u kojoj je slavio najveći. Ove godine sam pobijedio, a osim prvoga mjesta veseli me, i to više od samoga prvog mjesta, visoka bodovna razlika pred takmacima, suvereno, bez greške osvojeno europsko prvenstvo.

Vodeći si na svjetskoj ljestvici kormilara u izuzetno cijenjenoj klasi - kako te danas gledaju ljuti konkurenti?
To je zanimljiva priča... Kad sam došao u klasu 'finn', fizički i psihički vrlo zahtjevnu, delikatnu... bio sam prestrašen, svakoga sam gledao s respektom. Danas mi je mnogo lakše, jer mene drugi promatraju sa strepnjom kao onoga koji je korak ispred. To se zamjećuje osobito na startu: kada dojedrim na liniju, četiri petine njih pomisli 'ovdje starta Bambi, mičem se', pa mi se odmah otvara prostor. Puštaju me zato da im ne bih smetao, baš kao što se i Ainslieju vrata sama otvaraju - svi bježe od njega. Eto, znam koliko vrijedim, sazrio sam kao jedriličar, tako da taj respekt prema meni nije bez razloga.

Kako odabireš sparing-partnera?
Teško je odabrati onoga koga bih poželio, jer to nije lako financirati, organizirati sve te susrete. Ali, srećom u Splitu jedri nekoliko vrsnih 'finista', a posebice bih istaknuo moga velikog konkurenta Marina Mišuru, koji je zaista izvanredan jedriličar. Naša je sreća da imamo jedan drugog, 'guramo' se kako bismo napredovali i bili još bolji. Split je, inače, ponajbolje područje za jedrenje u cijelom svijetu, ima savršen akvatorij zaštićen od pučinskih vjetrova i blagu klimu, a gotovo uvijek puše, tako da jedrimo 'u dnevnom boravku', što ne uživa nitko na svijetu.

Kako je jedriti protiv najvećega, Bena Ainslieja?
On je zaista 'trešnjica na vrhu svjetske torte', briljant. Sretan sam što upravo njega imam za takmaca, to je izniman osjećaj, posebice što i on mene respektira, ponekad i pohvali za dobar potez... a to je nedvojben pokazatelj da sam dobar, uspješan. On jest na vrhu, ali i protiv njega se mogu boriti. Vjerujem da će ciklus regata pred Olimpijske igre u Londonu biti pokazatelj mog pristupa.

Kojeg jedriličara posebno poštuješ zbog njegovih ljudskih vrijednosti?
Svaki vrhunski jedriličar ima nešto u sebi, dobro i kvalitetno, ali smo jednako tako 'ljudi od krvi i mesa', sa svojim nedostacima. Ben je, kao jedriličar, autoritet kakav bismo svi mi u 'finnu' željeli dostići, ali gledajući ljudske vrijednosti, onu toplinu i dobrotu što čovjeku blista na licu, onda je njima bez premca ispunjen Španjolac Rafael Trujillo. Veliki radnik, naizgled flegmatičan, opušten i nezainteresiran, ali veliki borac i emotivac! Taj čovjek skrbi o velikoj obitelji, pa ipak nađe vremena za druženje, a tada se osjeti njegova ljudskost, plemenitost... Definitivno je najbolji čovjek među kormilarima u našoj klasi i pravo je zadovoljstvo družiti se s njim, biti ozaren njegovim darom od Boga.

U svibnju je Europsko prvenstvo u Splitu; osjećaš li neki imperativ?
Svakako, normalno je da želim pobijediti kod kuće, pod Sustipanom. To bi prvenstvo stoga trebalo biti jedan od važnijih trenutaka u mojoj karijeri, ali znam da neće biti lako pobijediti, uza svu potporu javnosti. Sve će biti mnogo intenzivnije nego kad jedrim u inozemstvu, ali me to i veseli, jer su rijetke situacije u kojima jedriličari nastupaju u domaćim vodama, a kao favoriti. Vjerujem u sebe, bit ću posebno 'nabrijan' i priželjkujem ostvarenje mojih očekivanja... kao i svi istinski zaljubljenici u jedrenje, a takvima i Bog pomaže.

Olimpijada 2012. godine... što očekuješ?
To je bez premca najveći sportski doživljaj i teško je naći sportaša kojemu bi neki drugi bio značajniji. Olimpijada je i u jedrenju najveće nadmetanje, bez obzira na činjenicu da je konkurencija često slabija nego na svjetskim prvenstvima. Naime, radi se i o izuzetnim očekivanjima, te golemoj medijskoj pompi. Što se mene tiče, imam svoj put, svoj cilj... nema 'nabijanja baluna' - cilj je medalja.

Bi li se želio potvrditi i izvan olimpijske klase, primjerice kao kormilar krstaša, možda na America's Cupu?
Olimpijska medalja otvara mnoga vrata, pa ciljeve ne treba ni postavljati, ni procjenjivati kratkoročno... Zasada, prvo treba potvrditi nastup na Olimpijadi, a nakon toga sve je moguće. San svakog jedriličara je ogledati se i na najprestižnijemu svjetskom natjecanju pod jedrima, America's Cupu, premda je sada s njim u vezi mnogo nesuglasica zbog kojih je izgubljen dio jedriličarske draži. Nažalost, sudske zavrzlame i igre svjetskih moćnika potisnule su sportske aspekte... Vjerujem da tomu treba stati na kraj i dopustiti da jedrenje bude opet samo jedrenje, da pravi jedriličari dobiju šansu i u pravomu muškom dvoboju pokažu svoje vještine. Tom sam cilju posvećen do kraja, tako da životni poziv vidim i u vrhunskom jedrenju na krstašima, uključujući i one na prestižnim svjetskim regatama.

 

Zahtjevni uvjeti za užitak jedrenja

Današnji je dan i jedriličarima i malobrojnim promatračima ponudio puno gušta. I dok su jedriličari guštali u pravom 'muškom' jedrenju, promatrači su uživali u zanimljivim situacijama, ali i ponekim greškama natjecatelja. Regate su rezultatski bile puno predvidljivije od jučerašnjih jer je u prvom redu presuđivalo dobro rukovanje jedrilicama, a zahtjevni uvjeti bili su pravi test spremnosti posada na početku sezone. Današnje bi se 'boathandling'aktivnosti mogle razlučiti u nekoliko cjelina. Nakon starta bilo je presudno održati kut i brzinu broda, što je ovisilo o opterećenosti glavnog jedra. Kako su uvjeti bili na granici prvog krata, osim tenzije opute i krivulje jarbola najvažnija je bila dobra sinkronizacija prednjih jedara i glavnog jedra, tako da je glavno jedro što manje potpuno prazno. Teže jedrilice koje su mogle 'trpit vitar' imale su utoliko lakšu zadaću, a one lakše ili s više jedara morale su se dobrano pomučiti za pravilan balans.  Koliko je bitno što prije uravnotežiti kormilo i smanjiti zanošenje bilo je posebno vidljivo kod naglijih promjena kursa. Tako su neke jedrilice mogle puno brže i lakše jedriti da su se odlučile za krat, posebno u drugoj regati. Obilaženje oznaka i manevri sa spinakerom bili su klasičan primjer kako dobro uvježbane posade stvaraju nedostižnu prednost pred konkurentima.

Početkom dana lijeva strana bila je nešto malo favoriziranija, a rubovi kursa uživali su u nešto manjem 'kurentu' pa je bilo nezahvalno biti privjetrinska jedrilica. Kako je dan odmicao, Pakleni otoci su bili malo zahvalnija taktička opcija.

Šibenska posada na Angeli X dobro je odradila svoj posao za razliku od opatijske posade Frane Barbierija koja se nije snašla u 'fajterskim' uvjetima, a vidjeli smo i nekoliko dobrih 'orci' najmanje jedrilice Be First. S druge strane posada Mareusa danas je došla na svoje i odličnom kontrolom jedrilice dominirala nad ostala dva Beneteau 40.7.

Darko Hajdinjak imao je nekoliko krivih procjena na privjetrinskim oznakama koje su zasigurno njega i posadu, osim rezultata, koštale poprilično živaca. Najveće jedrilice ponudile su najmanje u smislu uzbuđenja. Teuta je u uvjetima koje su im pogodovali jedrila zaista dobro, a u trećem plovu im je flok izletio iz 'grativa'. Stara garda na Branku nije mogla po ovim uvjetima biti konkurentna, a ugodno je iznenadio Polet koji je, kako je dan išao kraju, jedrio sve bolje. Gringo je uz odličan rad posade bio očekivano dobar, a najviše užitaka pružio je njegov dvoboj s brodom blizancem, pulskim Johnatanom RR.

Quabremar i X-Cite jedrili su s oscilacijama. Slovaci nešto bolje te su po korigiranom vremenu zahvaljujući konstantno dobrom jedrenju zasluženo pobijedili prvi dio regate, a Ramešina posada se za pola boda prednosti plasirala u finale.

Razlika u kvaliteti posada kao cjeline danas je bila odlučujuća, stoga će sutrašnji finalni obračuni na istim jedrilicama u sličnim uvjetima biti posebno zanimljivi.

 

Darko Hajdinjak - U Hrvatskoj je teško živjeti od jedrenja

Darko Hajdinjak jedan je od onih jedriličara koje ne treba posebno predstavljati. Jedrio je od olimpijske klase 470, preko dvobojskog jedrenja, do uspješnih projekata vani i kod nas, a vječiti smješak na licu i odlično jedrenje svrstavaju ga u jedriličare koje bismo uvijek željeli imati u kokpitu kraj sebe.

Jedan si od rijetkih profesionalaca u Hrvatskoj, kako izgleda biti 'profi' kod nas i može li se od jedrenja živjeti?
Darko Hajdinjak: Nisam baš čisti profesionalac. Možda jesam po nekim angažmanima koje sam imao, kao što su ih imali i Bašić, Vitaljić i svi koji smo bili članovi posada, kao što je bila ekipa Cro-a-saila… Mislim da se u Hrvatskoj ne može živjeti od sportskog jedrenja, zapravo siguran sam u to jer nema toliko angažmana ni potrebe za profesionalnim posadama. To ne znači samo za nastupe na regatama, već da postoji ekipa koja priprema brod, plan priprema, plan regata, da si plaćen na neki način kontinuirano.

Imaš li neostvarenih ambicija u jedrenju?
Darko Hajdinjak: Ono što je top-top u jedrenju su olimpijske igre i America's Cup, bilo bi lijepo s tim se zabavljati, a čini mi se da su regate samaca izazov i 'luda stvar', samo treba se do kraja odlučiti i naravno imati financijsku pozadinu.

Bio si dio mnogih projekata, što bi savjetovao budućim i sadašnjim 'armatorima', da bi imali uspješne projekte?
Darko Hajdinjak: Ja mislim da je najbitnije da u startu imaju dobru procjenu ideje i troškova. Naprimjer, da žele godinu ili dvije nešto raditi, da definiraju što je to, te da sami procjene koliko je za to potrebno financijskih sredstava. Dobar primjer su spomenute profesionalne posade. Vlasnik ili sponzor uglavnom kupi brod jer je to najveći trošak i onda stane cijela priča. Kvalitetan brod se ne uspije do kraja iskoristiti jer se počinje krpati na raznim detaljima, i većina njih shvati da osim broda treba odvojiti zanimljivi iznos da bi taj projekt uspio. Smatram da bi, kada definiraju što žele, trebali napraviti jednostavan sportski plan i program, financijski plan i očekivanja koja jesu. Netko može jednu godinu kazati želim to, to i to..., nakon toga se cijela priča može i zatvoriti, a svi mogu biti zadovoljni uključujući i vlasnika.

Jedrio si i u stranim posadama, što je u inozemstvu drugačije u odnosu na Hrvatsku?
Darko Hajdinjak: Mislim da i vani ima problema u različitim sferama koje su slične kao i kod nas, ali je činjenica da je u kvalitetnijim posadama cijela ekipa i posada bila odlično organizirana na način da svatko ima jasna zaduženja za svoj dio posla koji potom biva odrađen, to se tiče svega, od pripreme broda na dalje. Takvi odnosi bi trebali biti u svim profesionalnim posadama.

Možeš li kao netko s velikim iskustvom prokomentirati tri glavne vrste jedrenja na krstašim - hendikep, one design i dvobojsko jedrenje?
Darko Hajdinjak: Prije svega - sve je to jedrenje. Ako je flota jaka i kvalitetna hendikep nije toliko bitan u tom smislu da dobri brodovi i jedriličari u seriji regata uvijek odjedre dobro ili loše. Što je natjecanje na većem nivou, sam hendikep je zanimljiviji. Naravno, one design je priča za sebe i veći je gušt jedriti, a tako je i u dvobojskom jedrenju, ali je preduvjet da moraš doći sa ekipom koja mora biti uigrana, inače nemaš šanse.

Je li ti žao što nisi napravio više u dvobojskom jedrenju, dogurao si do granice prvih dvadeset sredinom devedestih?
Darko Hajdinjak: Nakon što smo bili, čini mi se, 21. na ljestvici sve je krenulo na dolje, a stvar je bila jednostavna. Dok je ekipa mogla, dok smo bili studenti sve je funkcioniralo, ali kad je došlo doba da od nečega moramo živjeti ekipa je posustala te je kako je tko dobijao posao odustajao. Treba također kazati da kad govorimo o dvobojskom jedrenju kod nas nije bilo jedriličara koji su to osjetili i znali. U cijeloj toj sceni se puno njih gubilo, nisu poznavali pravilan ustroj rada na brodu, bili su usporeni i nisu znali što se događa. Ta priča je vukla uvijek novo izgrađivanje ljudi, a razlog tome je bio manjak natjecanja kod nas, nedostajao je izbor ljudi koji bi mogli uskočiti u barku i kvalitetno odjedriti.

Dio si generacije odličnih jedriličara iz riječkog akvatorija, u zadnjih 10 godina je malo vrhunskih jedriličara s tog područja. Zašto je tako i gdje je jedrenje na Kvarneru danas?
Darko Hajdinjak: Aktivnosti ima, osim olimpijskog jedrenja u juniorskom jedrenju ima puno kvalitetnih pojedinaca s dobrim rezultatima. Tu su Tina i Danijel Mihelić koji prednjače u olimpijskim klasama. Ispada da je to sve, a izgleda da se nakon optimista i lasera, zbog vremenskih i financijskih zahtjeva uključujući i obaveze na studiju, u nekom trenutku odustane od sportskih obaveza. Od profesionalnog jedrenja se ne može živjeti iako se jedriličar uvijek može snaći kao trener, skiper itd., pitanje je tko će se odlučiti na to. A ako netko želi drugačiju karijeru neumitno odlazi iz sporta.

Uskršnja regata - jednom si pobijedio, a jednom bio drugi?
Darko Hajdinjak: Uskršnja je posebna regata, isprofilirala se u pravu natjecateljsku regatu, pogotovo u zadnje dvije godine, ona ima svoj gušt, još od one prve organizirane. Svima nam je bio veliki gušt dolaziti u Vodice, a također nam je veliki gušt doći i u Hvar. Čini mi se da je možda malo nategnuto zbog krize ljudima dolaziti do Hvara, i zbog vremena i zbog troškova. Sigurno bi se moglo naći neko mjesto na kopnu gdje bi se moglo lakše doći i gdje bi sigurno sportski dio i format koji je izvrstan ostao očuvan. Fantastična je stvar da se finale jedri na istim barkama, i triple race je bio jako poseban i zanimljiv. Sam organizator se potrudio organizirati regatu na najvišoj razini, a nagradni fond je fantastičan. Ako bi svima negdje bilo malo bliže, mislim da bi se uspio dobiti koji brod više.

Imaš li nešto za dodati?
Darko Hajdinjak: Prava je šteta da kod nas nema više one design ili dvobojskih regata koje su same po sebi vrhunska natjecanja. U inozemstvu postoje mnoge one design klase, u nekima vlasnici kormilare, u nekima ne, nije bez razloga takva popularnost jedrenja u izjednačenim jedrilicama. Neke posade su potpuno profesionalne, neke sasvim amaterske, a svejedno se natječu u jednakim uvjetima i proporcionalno kvaliteti jedrenja i uloženom trudu zauzimaju mjesta koja zaslužuju, a svi uživaju u dobrom jedrenju. Čini mi se da bi se s malo više sluha za takvu vrstu jedrenja kod nas svi mogli još više uživati.

 

Finalisti

Skupina A - plasirala su se prva 4 natjecatelja.
Skupina B - plasirala su se prva 3 natjecatelja.
Skupina C - plasirana su se prva 3 natjecatelja.
Organizator regate je wild card namijenio Frani Barbieriu s brodom Squallo Bianco, tako da će u finalu učestvovati ukupno 11 brodova.

 

Dodjela nagrada

I. 75.000 HRK (bruto) - Privredna banka Zagreb - tim Poliklinika Drinković, kormilar Krešimir Đakulović

II. putovanje na Kubu za 2 osobe - PBZ Card + 15.000 kn na American Express kartici- American Expreess Limited - tim SKORO, kormilar Darko Hajdinjak

III. 15.000 HRK (bruto) + 10 ENC uređaja (po 500 kn)- PBZ Leasing i Autocesta Rijeka-Zagreb - tim Garmin, kormilar Robert Sandalić

IV. 6 međunarodnih povratnih zrakoplovnih karata - Croatia Airlines - tim GENERALI, kormilar Tonko Rameša

V. 10 mobitela Samsung GMUSIC 5650 - T- Hrvatski telekom - tim All 4 ONE, kormilar Karlo Kuret

VI. tjedan dana hotelskog smještaja za 2 osobe - Sunčani Hvar - PBZ Sailing Team, kormilar Frane Brate

VII. 10.000 HRK kasko osiguranje - Generali osiguranje - PLIVA Sailing Team, kormilar Frane Barbieri

VIII. 10.000 HRK (bruto) - BIRO DATA SERVIS  - The Wave Sailing Team, kormilar Branko Iljadica Rapo

IX. 10.000 HRK (bruto) - Lexus - Bank Sailing Team, kormilar Peter Mosny

X. 10.000 HRK proizvodi GAASTRA - Share dreams, kormilar Leo Lemešić

XI. škola jedrenja + vino - JK ANA i Poljoprivredna zadruga SVIRČE - tim Centurio, kormilar Mario Kundih

 

Krešimir Đakulović i posada broda Mareus pobjednici 14. Uskršnje regate

Nakon još jednog one desing finala nameće se jednostavan zaključak - kupite iste brodove i guštajte jedrit! Potpuna izjednačenost flote ponovila je scenarije od prošlih godina te je ponovno u finalnu trku ušlo pet posada koje su mogle osvojiti prvo mjesto, a u prve tri utrke sve tri imale su različite pobjednike. Uvjeti na moru nisu bili savršeni, ali svakako dovoljno dobri da se održe sva četiri plova. Kormilari i posade danas su na svoje brodove u prvoj regati imali i VIP goste, čime je Uskršnja ponovno otvorila novo poglavlje u jedrenju na krstašima u Hrvatskoj. Jak južni 'kurenat' u sredini kanala nije davao šanse posadama koje se nisu izborile za lijevu stranu regatnog polja te je borba za 'kraj' bila jedini taktički zadatak tijekom svih regata. Pri tome je u taktičkom smislu trebalo dobro i iščitati geometriju obale, tako da se jedrilice pozicioniraju dobro u odnosu na konkurente, sa što manje 'virada'. Još je jedan bitan segment današnjeg jedrenja bio osjetiti relativno teške Salone 37. Po jakom kurentu vidjelo se da mnogima fali dobra procjena brzine i udaljenosti do startne linije. Također je trebalo biti pažljiv s trimanjem flokova, dok je rad tijelima donekle pomagao u pokretanju tromih jedrilica s malo prividnog vjetra u jedrima. Isti uzrok - jak kurenat, donio je i probleme prilikom spuštanja spinakera. Nekima kao da su se bove prebrzo približavale… Vidjelo se i veći broj dodira privjetrinskih oznaka. Posebno priznanje odlazi sucima na moru čije je suđenje omogućilo lagan protok regata bez repova po završetku jedrenja.

Regatno polje prvi je pročitao Krešimir Đakulović i njegova posada koji su u prvoj regati dana s punom brzinom startali na bovi i bez problema odnijeli pobjedu. Slično su ponovili Rameša, pa Hajdinjak i borba za ček od 10.000 eura koliko iznosi nagrada za osvojeno prvo mjesto, mogla je početi. Uz spomenutu trojku, šanse za pobjedu imali su još i Robert Sandalić te Frane Brate. Rasplet je bio vrlo zanimljiv za Hajdinjaka i Đakulovića, nakon što je Karlo Kuret izvrsnim startom podsjetio na svoje najbolje dane u finnu i poveo regatu, slijedio ga je Hajdinjak koji je imao malu prednost pred Đakulovićem. U bliskoj borbi kroz nekoliko okreta uz obalu Kuret se dao previše vani te izgubio prednost, a Đakulović se uspio ubaciti između Hajdinjaka i 'punte' uvale Majerovica te ga uskoro 'probiti' iz zavjetrine. Na prvoj oznaci poredak je bio Krešimir Đakulović, Darko Hajdinjak, Karlo Kuret, Robert Sandalić…, a na kraju su se najuspješnijima pokazali Đakulović kao ukupni pobjednik, Hajdinjak kao drugoplasirani te Sandalić kao treći.

Svim natjecateljima organizacijski tim Uskršnje regate zahvaljuje na dolasku i izvanrednom jedrenju, uz želju za uspješan nastavak natjecanja na ORC Kupu Hrvatske i ponovno druženje sljedeće godine na jubilarnoj 15. Uskršnjoj regati!

 

Dr Ivan Drinković - U jedrenju mi se sviđa kombinacija profesionalizma i amaterizma

Vlasnik zagrebačke Poliklinike Drinković, jedriličar i strastveni skijaš, prošlogodišnji osvajač ORC kupa, već treću sezonu za redom dolazi na Uskršnju regatu. Ove godine ne samo da je došao nego je sa svojom posadom i kormilarom Krešimirom Đakulovićem osvojio prvo mjesto i postao pobjednik 14. Uskršnje regate!

Kako se osjećate kao 'armatore'?
Mogu kazati da je to vrlo zgodno, ja to jako volim, ali financijski nije idealno u današnje vrijeme, zbog krize. Međutim momci su zbilja razumni, nastojimo što jeftinije napraviti naše boravke na regatama i mislim da u ovoj situaciji ovu sezonu možemo kvalitetno odjedriti.

Imate malo drugačiji koncept od većine vlasnika, uložili ste u brod s dobrim performansama, ali svakako ne najbrži, dok s druge strane imate vrlo jaku posadu?
To je došlo prirodno, kao odluka svih nas: prvo smo krenuli s Đakulovićem, pa brže, brže, jače jače, pa se posada sama formirala. Htio bih istaknuti kako smo kroz ovo jedrenje svi postali prijatelji, a stvar očito funkcionira iako brod nije jedan od najbržih, što se vidjelo prošle godine.

Jedrenje zapravo nije vaš prvi sport, to je skijanje, bili ste i na čelu skijaškog saveza...?
Bio sam predsjednik saveza, bio sam na prve tri Olimpijade, bio sam dugo u FIS-u u medicinskim komisijama, međutim prije 6-7 godina sam prekinuo apsolutno sve funkcionerske dužnosti u skijanju i sada s ekipom Hrvatske vozim Master svjetski kup. To me jako veseli jer sam shvatio da je funkcionerski posao postao prezahtjevan s obzirom na moj posao i da mi je počeo oduzimati previše vremena.

Kako izgleda vaš sportski angažman u skijanju?
Imamo bogat godišnji program. Krećemo sredinom studenoga i baš sada dok smo mi tu na Hvaru je finale svjetskog kupa u Švicarskoj. U principu se dosta trenira, dva do tri puta tjedno, a svaki vikend su utakmice, od Češke do Francuske i Njemačke. Na žalost Hratska nema još ni jednu utakmicu, ali se nadam da ćemo uspjeti napraviti i utakmicu svjetskog kupa i kod nas.

Kada kao netko tko jako dobro poznaje drugi sport, promatrate jedrenje, što mislite o tom sportu?
Moram kazati da je jedrenje u ovom trenutku nešto što ima dobar omjer profesionalizma i amaterizma i čini mi se da mi to još možemo pratiti. Ako bi jedrenje prešlo u onakav profesionalizam kao što ga ima skijanje vjerojatno bi Hrvatska pala na jako loše grane jer kod nas nema toliko novaca da bi privatne osobe ili firme poput moje klinike mogle to sve financirati. Tako da mi se čini da je zasad sve u redu. Podsjeća me na skijanje od prije, kada smo tek počeli stvarati tim. I moram priznati da mi se sviđa taj mix profesionalnog i amaterskog.

Kakve su vam ambicije u jedrenju?
Nadam se da ćemo uspjeti ponoviti osvajanje Cro kupa kao prošle godine, a evo osvojili smo i Uskršnju regatu što me posebno raduje. Inače, pripremamo se za svjetsko prvenstvo koje će biti dogodine na Cresu. Mislim da je to maksimum koji ćemo moći isfinancirati u uvjetima krize koji su sada prisutni.

Novi brod?
Sada u ovoj krizi bi bilo suludo kupovati novi brod, ovaj je još dosta kompetitivan, mislim da za to u ovom trenutku nema šanse.

 

Izjave

Krešimir Đakulović, pobjednik Uskršnje regate

"Sretan sam zbog prve pobjede na Uskršnjoj regati, tim više što je konkurencija bila izuzetno jaka. No, naša je posada okupila vrhunske jedriličare koji su svaki za sebe mogli jedriti i biti u borbi za pobjedu. Mate Arapov, Vanjaka, Bulaja… sve je to jaka ekipa stoga smo se i dogovorili da ja kormilarim, a Mate vodi taktiku, tako da se ta kombinacija pokazala odličnom. Poklopila su se dva presudna elementa, jaka posada i taktika odgovarajuća današnjim uvjetima jedrenja tj. jakom kurentu i sve je jako dobro ispalo. Drago nam je što sezonu započinjemo ovom pobjedom jer se u istom sastavu i s istim brodom spremamo i na ostale ORC regate."

Petar Paštrović, direktor Uskršnje regate

"Iako su nas pogodile kriza i recesija, uspjeli smo organizirati još jednu uspješnu Uskršnju regatu. No, bez sponzora koji su nas pratili ove godine to ne bi bilo moguće. Spomenut ću samo one glavne: PBZ, Generali osiguranje, Hrvatski telekom, Sunčani Hvar i American Express, koji su pridonijeli da u ovih nekoliko dana regate ona zaista u potpunosti opravda sva očekivanja natjecatelja, ali i gostiju regate .

Sve posade priredile su nam užitak vrhunskog jedrenja i veliku neizvjesnost s obzirom na izjednačenost u kvaliteti, a današnje finale pokazalo je da je naslov najboljega mogao ponijeti svatko od finalista. Zahvaljujem im se svima i želim da dogodine okupimo još posada, na što će zasigurno utjecati i ukidanje kotizacije koje planiramo.

Želja nam je i dalje profilirati Uskršnju regatu i dodatno učvrstiti njen status regate koja okuplja najbolje hrvatske jedriličare te dovesti još stranih posada. Ono što će tome zasigurno pridonijeti je i nagradni fond, koji je ove godine, unatoč krizi, čak nešto veći od prošlogodišnjeg."

 

Leo Lemešić: Pripreme za put oko svijeta

Poznato lice mnogih jadranskih regata i pravi 'čovik od mora', Leo Lemešić je ako mu se planovi ostvare na jednoj od svojih posljednjih Uskršnjih regata u narednih pet godina - za vrijeme kojih bi trebao jedrilicom obići svijet!

Imaš najšareniju posadu na regati?
Jedini smo brod pod stranom, američkom zastavom, imamo internacionalnu posadu, balansiranu od muškaraca i žena iz Hrvatske, Slovenije i Rusije.

Jako ste se trudili da bi uopće došli na regatu?
Morao sam ostaviti svakodnevne poslove što je problem svima nama koji smo prezaposleni, a uz to sam morao na trenutak ostaviti svoj novi projekt na desetak dana. Željeli smo nastaviti tradiciju nastupa na Uskršnjoj regati, a kako nismo mogli udovoljiti svim kriterijima za nastup u C skupini, a imamo posadu koja je zaista amaterska i došla je ovdje uglavnom zbog uživanja, organizator nam je izašao u susret te smo uz određeno penaliziranje uspjeli uću u regatu. Presudnu ulogu u tome je imao Alen Kustić koji je našao modus po kojem mi ostajemo u C skupini.

Što te 'goni' na regatu, na more, na kojemu si cijeli život, zašto si ovdje?
Ovo mi je valjda deseti nastup na Uskršnjoj. Tu regatu pratim gotovo od početka i želim biti na njoj jer smatram da organizator ulaže velike napore, kao što se vidi i ove godine, da usprkos krizi sve ostane na visokom nivou. Ne doći na Uskršnju regatu znači ne započeti sezonu za Uskrs. Svima nam je motiv što je ovo pravi trenutak za početi s jedrenjem, a moram još jednom pohvaliti maksimalan trud organizatora.

Sezonu ćeš i produljiti na jako zanimljiv način?
Kada se rasplet ovogodišnje jedriličarske sezone zahukta, mi idemo u drugom smjeru, idemo prema krstarenju. Zajedno s prijateljem Marinom Bosotinom idem u svojevrsnu avanturu jedrenja oko svijeta koju smo nazvali Share dreams - na jedra oko svijeta, tj. podijelimo snove na tom putu. Naš novi projekt starta relativno brzo, trećeg listopada ove godine planiramo isploviti, to je vrlo skori datum i svaki dan mi je jako značajan.

Zašto uz svu ljepotu normalnog življenja i 'običnih' plovidbi baš moraš ići oko svijeta?
Pravo je pitanje zašto sada - jer na sve ostalo imam odgovor. Svatko u životu postavi sebi neki teško ostvarivi cilj. Tako sam ja u svojoj ranoj mladosti sanjao kako jedreći obići svijet, kako upoznati neke civilizacije koje se mogu vidjeti samo brodom. Tada je to bila sfera mašte, život se slagao, došla je obitelj, a ja sam sve manje o tome mislio. U nekom trenutku mi se dogodilo da sam imao malo vremena za igrat se na internetu te sam počeo pratiti ljude koji jedre i plove po svijetu. Tako sam nesvjesno napravio prvi korak, a drugi je bio traženje adekvatnog broda što je u ovoj situaciji izgledalo nemoguće, dijelom i zbog mojih financijskih mogućnosti. Međutim kad imaš snažnu ideju i osjetiš da je to trenutak, iako ne znaš zašto je to tako, to je pravi moment .

Što je presudilo?
Danima sam tražio brod i pokušavao sklopiti financijsku konstrukciju, da se prvo kupi brod, pa oprema... i to je izgledalo nemoguće. Ali u trenutku kada odlučiš ići u jednom smjeru i ako je ta odluka dovoljno jaka - to je to. Pročitao sam od ljudi koji plove po svijetu da je najvažnije da odluka o odlasku sazrije. Različiti profili ljudi u različitoj dobi jedre oko svijeta, a ljudi se najčešće odlučuju na takav put kada su sredili većinu stvari u životu. Meni su djeca već odrasla, otac s kojim bih volio provesti veliki dio tog vremena je još u snazi, u ranim šezdesetima, a moji unuci još nisu stigli. Razgovarajući s Ozrenom Bakraćem za kojeg znamo da je Hrvat s najviše prejedrenih milja i golemim iskustvom, ispričao sam mu svoje poteškoće i dvojbe, a on mi je kazao da sam u prilici koja se ne propušta, da treba krenuti odmah jer malo ljudi dođu u poziciju kada nema velikih prepreka ili problema. Čekajući, većini to ostane samo plan. Razgovarajući i s Ivom Orlićem koji je jedrilicom Fiu također oplovio svijet, došao sam do sličnih zaključaka.

I onda si našao brod?
Kada sam već pomislio da ove godine nema šanse pronaći brod za jesen da bi se ARC relijem prejedrilo Atlantik, što je uglavnom želja svih koji kreću prvi put preko oceana, moj dobar prijatelj Marin Bosotina se odlučio pomoći mi i svoj san o jedrenju oko svijeta također pretočiti u stvarnost. On je imao ono što ja nisam, jedrilicu Beneteau 57, a ja sam imao dobar plan. Taj brod je onakav kakav sam zamišljao da treba biti, jako dobro opremljen, centralni kokpit..., a na meni je ostalo da ga sasvim opremim za tako zahtjevan pothvat. Tako je brod došao k meni.

Vi zapravo u Hrvatsku uvodite i jednu novu vrstu čartera?
Mi smo se bavili luksuznim čarterom jedrilica s posadom i tu priču ćemo pokušati nastaviti na svjetskim morima, što je bila i želja mnogih naših gostiju. Svi ti uspjesi u čarteru su nas motivirali na korak dalje te smo se Marin i ja dogovorili da ćemo u nekim dijelovima svijeta kao što su Karibi, Kuba.. raditi klasični čarter, a napravit ćemo i jednu posebnu priču u kojoj ćemo dijeliti troškove s gostima, poglavito našim prijateljima, i to na jedan vrlo fer način.

Koja su tebi najprivlačnija odredišta?
Mislim da je Oceanija san većine. Oni koji su to prošli kažu da Polineziju i Mikroneziju treba doživjeti, te su to područja koja su toliko neiskvarena i van civilizacije, pogotovo ona koja su dovoljno udaljena od turističkih centra, da se tu može pronaći sebe. Tamo ljudi žive iskonski, kakav su naši preci nekoć živjeli na našim otocima, s prirodom i u prirodi. Mislim da su to zadnje točke na zemaljskoj kugli zemaljskoj gdje se vidi da život može biti puno ljepši ako se živi na drugačiji način.

Više o Leovim snovima može se pronaći na: www.sailing-the-world.net